16.7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Što ne valja s naknadama povjerenicima u predstečajnim postupcima?

[layerslider id=”7″]

Dok se javnost ovih dana „zabavlja“ s naknadom povjerenika u trenutno najvećem kvazipredstečajnom postupku u Hrvatskoj (slučaj Agrokor), ispod radara prolazi život klasičnih povjerenika u pravim predstečajnim postupcima pred sudovima. Ako na povjerenike gledamo kao na osobe koje su dio sustava koji odlučuje hoće li se kroz predstečajni postupak spasiti ili ne neko poduzeće, te ima li smisla i mogućnosti na taj način spasiti i radna mjesta ili pak ići prema stečajnom postupku, sve zajedno poprima dosta ozbiljnu dimenziju.

Naspram velike priče o velikom povjereniku u velikom sustavu o kojemu se priča ovih dana, postoje deseci, pa i stotine priča malih povjerenika u predstečajnim postupcima. U tim postupcima povjerenik suda sve do samoga kraja ne dobiva ništa, niti naknadu troškova koje ima u mjesecima trajanja postupka. Sukladno uredbi Vlade RH, nagrada povjereniku se određuje tek nakon sklapanja predstečajnog sporazuma, što je u praksi barem godina dana od samog pokretanja postupka, a istom uredbom definirano je da ona može iznositi od 3.000 do 20.000 kuna bruto ( sa svim pripadajućim porezima i doprinosima).

Stoga nije jasno zbog čega je zakonodavac odredio da se nagrada povjereniku u klasičnom predstečajnom postupku isplaćuje tek na kraju samog postupka, pri čemu mu nitko godinu dana ne honorira (vraća) utrošeno vrijeme i troškove, dok se istovremeno povjereniku u najvećem predstečajnom postupku u državi opravdavaju gotovo pa ludi troškovi u stotinama tisuća kuna na mjesečnoj bazi. Rezimirano, u Hrvatskoj postoji i dalje veliki problem: što si veći, jači i moćniji, bolje ti je, što si manji, lošije. Onaj tko je trenutno najveći, i dalje ubire vrhnje i kolače, a dok javnost polemizira o njegovim prihodima, oni svejedno mjesečno i dalje dolaze.

Nakon dovršetka ili propasti ovog  hrvatskog eksperimenta s postupkom izvanredne uprave, doći će vrijeme da se konačno kod zakonodavca na stolu nađe i pitanje smislenosti postojanja predstečajnih postupaka u kojima se vjerovnicima otpisuju potraživanja te se upravo njih dovodi u stanja nelikvidnosti, dok ostatak neotpisanih dugova dužnik svejedno ne plaća i nekoliko godina nakon okončanja postupka. Istina je da je rijetko koji plan restrukturiranja toliko točan i kvalitetan da je moguće ostvariti namirenje vjerovnika prema planu, a i praksa pokazuje da je sklapanje predstečajne nagodbe samo kupovanje vremena do otvaranja pravog stečaja, koji u pravilu slijedi nekoliko godina nakon toga.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE