[layerslider id=”7″]
Radnicima koji se svakodnevno bore za svoju egzistenciju još je gora situacija od svakodnevnih problema na poslu tzv. rad na crno. Situacija u kojoj građani rade bez ugovora o radu ili dobivaju plaću “na ruke”, nije poželjna i dobra, te je i zadaća državnih službi da upozori i radnike i poslodavce na isto, i spriječi takvo ponašanje. No, prilikom sprječavanja istoga, država se ponovno odnosi prema građanima na potpuno jednostran način, polazeći od teze da sve što ona radi je dobro, a sve što rade građani u privatnom sektoru koji pristaju na rad na crno je loše. Suprotno tome, kada bi se pošlo od činjenica zbog kojih uopće dolazi do rada na crno, uvidjelo bi se da je za veliku pojavnost toga kriva upravo država, i to zbog prevelikog poreznog opterećenja građana, na svim razinama.
Zamislimo da nam se pokvari perilica rublja te pozovemo majstora na popravak. Cijena takvog popravka u našoj vlastitoj kući može iznositi npr. 500 kuna ako plaćamo “na crno” (tj. bez računa) ili 625 kn s uračunatim PDV-om. Što građanima znači da su u tom trenutku pošteni i da državi daju tih 125 kn “viška” koji će platiti PDV-om kada su svakodnevno svjedoci da država s našim novcem (tj. novcem uplaćenima u državni proračun) raspolaže kao “pijani milijarder”? Ništa, mogu se doslovno osjećati kao budale jer taj isti novac trebaju da kupe npr. neki novi komad odjeće vlastitom djetetu.
Slično je i s radom na crno. Ako poslodavac mora izdvojiti 10.000 kuna mjesečno da bi radnik dobio tek 6.000 kn u obliku neto plaće, kamo odlazi ovih 4.000 kn, i raspoređuje li se i troši taj novac dobro? Pitanje je i što će taj radnik imati od tih 4.000 mjesečno uplaćenih novaca? Možda nekoliko stotina kuna veću mirovinu, i to nakon godina i godina uplaćivanja u mirovinski fond, a u koju će ići tek za dvadesetak-tridesetak godina. S obzirom na to da nam zakonima neprestano produljuju i radni vijek, u mirovinu će moguće ići tek kada će imati navršenih 70 godina. Hoće li zbog dugogodišnjeg plaćanja zdravstvenog doprinosa dobiti i bolju zdravstvenu zaštitu ili će svejedno trebati posegnuti u vlastitu ušteđevinu kada oboli, da bi si mogao platiti privatnog liječnika?
Istina je da rad na crno, pa s time i tzv. “siva ekonomija”, ruše cijene i predstavljaju nelojalnu konkurenciju na tržištu, i naravno da isto treba spriječiti, ali svi mi bismo vrlo rado plaćali sve vrste poreza kada oni ne bi bili previsoki, dok bi se s druge strane ista sredstva transparentno trošila. Dok bismo vidjeli da se prometnice u našim mjestima uredno grade i održavaju, a naša djeca imaju najbolje mogućnosti za obrazovanje, uključujući i moderno opremljene škole, te dok bi cijela naša uprava funkcionirala tako da nam je u tren oka riješena svaka administrativna situacija u kojoj se nađemo.
Porezna represija uvijek vodi prema buntovništvu, pa tako upravo uvođenje ili provođenje drakonskih kazni zbog neplaćanja poreza dolazi do još većeg odbijanja građana da isto poštuju. No u konačnom sprječavanju rada na crno prvo bi se država ipak trebala pobrinuti da spriječi rad na narančasto, plavo i crveno. Tada bi konačno i onaj ostali dio građana dobio volju da uplaćuje nešto u državni proračun.
