[layerslider id=”7″]
Unatrag posljednjih dvadesetak godina neprestano se borimo sami sa sobom u pokušajima da pokrenemo ovu državu te krenemo iz starih postulata prema slobodnijem i otvorenijem pristupu gospodarstvu. Na riječima smo neprestano jaki, ali pri djelima sve pada u vodu. Strah od promjena i gubitka povlastica određenih skupina zadržava nas na mjestu, pa pri svakom koraku prema naprijed u jednom projektu, uvijek i bez iznimke, napravimo korak unatrag u nečemu drugome.
Pitanje slobode našeg gospodarstva, a ponajviše u privatnom sektoru i malom poduzetništvu, kod nas se pretvorilo doslovno u pitanje našeg mentaliteta zbog kojeg ne želimo odstupiti od dosadašnjeg načina funkcioniranja. U strahu da ne izgubimo postojeće, ne shvaćamo da je to isto u budućnosti nemoguće održati i sačuvati ako djelujemo na istim principima. Slikovito, ekonomsko stanje naše države podsjeća na jadnog učenika koji s burno smetenom glavom zatočenom u svijetu vlastitih iluzija nikako da nauči barem dvije stranice teksta, umjesto da pogleda u širinu prema svojoj okolini i svijetu i konačno savlada gradivo.
Postojeće državne strukture i način odlučivanja pokazale su nam već u nebrojeno puta da nisu dobar gospodar našoj ekonomiji. Zbog čega se onda bojimo to isto barem djelomično prepustiti u privatne ruke? Zar nije za radnike najvažnije da primaju pristojne i redovite plaće od kojih će moći živjeti cijele njihove obitelji? Zbog čega nam je toliko bitno da je nešto “naše”, u tzv. vlasništvu svih nas, tj. građana države, kada oni koji u naše ime upravljaju time to isto iskorištavaju kao da je njihovo privatno vlasništvo?
S druge strane, svakodnevni primjer kako zapravo volimo slobodu ekonomije su trgovački centri, u kojima boravimo svakodnevno, s obzirom na to da novcem i trgovinom rješavamo različite potrebe. Pritom odlazimo kupovati tamo gdje je proizvod dovoljno kvalitetan za naše potrebe, a još ponajviše, dovoljno jeftin ili povoljan da si ga možemo priuštiti. Cijene koje tamo plaćamo definirane su postojanjem određene slobode ugovaranja cijena i poslovnih odnosa na tržištu. Zbog čega nam sloboda odgovara kada novac direktno dajemo iz svojeg džepa, ali ne i kod uređenja cjelokupnog gospodarstva? Zemlje kojima težimo, one u zapadnom dijelu Europe, imaju nešto slobodnije gospodarstvo od nas, stoga ponovno, jedini pravi odgovor zbog čega smo skloniji čvrstim zakonskim regulativama ili jakim regulacijama je pitanje našeg mentaliteta. Pogledamo li prema potpunom istoku svijeta, prema Kini i njezin susjedima, obično se samo čudimo njihovoj uspješnosti i gospodarskom uzletu, nesvjesni da je on nastao ponajprije na slobodi.
Prošlih godina, iz državnog proračuna, u koji ulaze novci svih građana poreznih obveznika, intervencijama su bili pokušaji spašavanja mnogih radnih mjesta velikih poduzeća. Ta ista poduzeća često nisu promijenila niti članove uprave ili sam način upravljanja. S druge strane, nitko nije intervenirao kada su pojedinačno otkaze dobivale na stotine radnika, ali u manjim poduzećima za koje se ne čuje u javnosti, te su se nakon toga cijele obitelji iseljavale iz države u potrazi za radnim mjestom. Je li to pravedno ili pošteno, je li to “slobodno”?
Kada ekonomiju pustimo u dovoljnoj mjeri da radi “sama od sebe”, tada u uvjetima kada postoji potražnja za radnicima – plaće rastu, a kada ih je previše – one padaju. Ako privatne poslodavce država neprestano tlači s brojnim nametima i istovremeno stvara jaz i svađu između samih poslodavaca i radnika, tada ti poslodavci neće imati niti volje niti želje ne samo povećavati prava i plaće radnicima, već će tražiti mogućnosti da presele svoje obavljanje djelatnosti tamo gdje im je bolje. Kad se dvoje svađaju, korist ima treći, a u ovakvoj priči korist ima upravo država, tj. oni koji njome upravljaju. Do promjena neće doći ako se sami na različite načine ne počnemo za isto zalagati, a osnovni preduvjet je shvaćanje da dugoročno poslodavci i radnici moraju biti usmjereni prema istome smjeru i cilju, pri čemu država ne smije biti moderator tih odnosa, već samo osnovni regulator i djelomična ispomoć u posebnim situacijama.
