[layerslider id=”7″]
Ovih predbožićnih dana, u našim općinama i gradovima, donosili su se proračuni kojima se definira plan i način rada lokalnih čelnika za iduću godinu. I prije samih sjednica i usvajanja proračuna, glasovi u vijećima su dogovoreni, neki i kupljeni. „Ja tebi – ti meni“ stil je i princip po kojemu funkcionira hrvatska politika, željeli mi to sebi priznati ili ne.
U nedavno objavljenom istraživanju jednog našeg znanstvenika, dokazano je da je hrvatski mentalitet “krade, ali i nama dade“, što znači da funkcioniramo po principu da opravdavamo i prešućujemo krađu drugog ako smo i sami imali korist od te iste krađe.
Ako sliku takvih događaja preslikamo na dnevno-politička zbivanja i poslova s javnim novcem, a uz postojanje konkretnih informacija o istome, vidjet ćemo da doista funkcioniramo na jednak način. Prihvaćanje proračuna od strane vijećnika zbog toga što je netko nekoga „podobnoga“ zaposlio upravo u periodu prije same sjednice, samo potvrđuje stil „ja tebi – ti meni“, jer u istom tome proračunu podignut će se još k tome i naknade lokalnim čelnicima.
No, iako su mnogi građani svjesni svih tih problema, a model ponašanja i djelovanja lokalnih čelnika je uvijek isti, građani nekako to olako shvaćaju, a informacije čuju i prečuju, te žive dalje gotovo neopterećeni ili pak s iščekivanjem kada će njima netko nešto ponuditi da si i oni nešto “uhvate“ u valu slijevanja javnog novca. No pri tome zanemaruju činjenicu da taj novac nije ničiji, nego je novac građana – poreznih obveznika, novac koji je javni sektor oduzeo od građana iz privatnog sektora putem oporezivanja. Dozvoljavamo li dakle da smo duplo „pokradeni“?
Kako smanjiti ovakve probleme na minimum? Za početak, ograničiti trajanje mandata lokalnih moćnika u izvršnoj vlasti na dva mandata kako ne bi vladali na istim pozicijama po dvadesetak i više godina, no s obzirom na novi zakon tzv. „lex šerif“, do definiranja istih pravila će proteći još mnogo vremena. Drugo, uključivanjem građana u dnevne događaje, ali ne u političke stranke, nego u javni prostor i život naših sredina. I uz sve to, ali možda i najvažnije, potrebno je u društvu poštovati, cijeniti i isticati građane koji rade u privatnom sektoru i koji svojim radom jedini stvaraju novu vrijednost koja se tada oporezuje, i putem čega se financira apsolutno sve što postoji u javnom sektoru. Sretan nam Božić!
