[layerslider id=”7″]
Početkom svake godine započinje razdoblje kada se poduzetnici bave papirologijom više nego u ijednom drugom dijelu godine. Potrebno je izvršiti inventure, uskladiti stanje s kupcima i dobavljačima, izvršiti različite obračune i otpise, uskladiti podatke iz poslovnih knjiga, a u svrhu sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja za prethodnu godinu, kao i za stvaranje početnog stanja za sve nove obračune u novoj godini.
Kod izrade računa dobiti i gubitka, te obračuna poreza na dobit, poduzetnici koji su u 2017. godini ostvarili ukupni prihod do najviše 3 milijuna kn, a sukladno poreznoj reformi koja je stupila na snagu 1. siječnja 2017. godine, obračunavat će porez na dobit po stopi od 12 posto, dok oni koji su ostvarili ukupni prihod veći od 3 milijuna kuna plaćat će ga po stopi od 18 posto. U slučaju da dobit vlasnik isplaćuje sebi i ne zadržava ju u firmi, plaća se još dodatnih 12 posto poreza.
Od prethodnih godina jedna od novih rasterećenja za poduzetnike je veće priznavanje troška reprezentacije nego prethodnih godina, koji sada iznosi 50 posto, naspram prijašnjih 30 posto. Pogledom na prethodne godine i stalne prijepore oko troškova reprezentacije i korištenja osobnih vozila kod privatnih tvrtki, čini se da se država mnogo brine kako privatnici koriste osobna vozila i troše na poslovne ručkove i večere, umjesto da prvo pogleda u svoje dvorište. Naime, svaki građanin se uvijek može prisjetiti barem jedne afere netransparentnog trošenja javnog novca, posebno ako govorimo o nabavku voznih parkova ili plaćanja skupih ručkova u najluksuznijim restoranima.
Olakšica u vidu reinvestirane dobiti proteklih je godina bila najizdašnija mjera za rasterećenje poduzetnika kod izračuna poreza na dobit, no samo mali dio poduzetnika ju je mogao koristiti, zbog načina na koji je bilo propisano njezino korištenje. Ukinuta je upravo poreznom reformom iz 2017. godine.
Vidljivo je da je postotak poreza na dobit koji će poduzetnici sada trebati obračunati i platiti smanjen u odnosu na prethodne godine, što je već i bilo vrijeme da se isto učini jer je dosadašnji porez na dobit, u iznosu od 20 posto, bio potpuno nekonkurentan u odnosu na zemlje u našem okruženju.
No činjenica je da je država svojim dosadašnjim regulacijama i propisima stvorila administrativni i financijski teret za poduzetnike, te smanjila želju za ulaganje na naše prostore pravim investitorima koji nude dobre plaće radnicima (a ne samo minimalac). Naime, nakon svih troškova kojima su opterećeni prihodi poduzetnika, a u kojim troškovima se ističu upravo porezi, porez na dobit predstavlja svojevrsnu kaznu za uspješno poslovanje, umjesto da dobit, sama po sebi, bude nagrada. U daljnjem razvoju našeg poreznog sustava, koji je vidljivo nestabilan jer je podložan čestim izmjenama (sve zavisno od vlastodršca), potrebno je ići k još dodatnom rasterećenju poduzetništva.
Za zadovoljenje samih poslodavaca, a posebno njihovih radnika koji više ne žele primati najmanje plaće, dodano rasterećenje poduzetnika moglo bi ići tako da se svim poslodavcima koji su u prethodnoj godini u svih dvanaest mjeseci isplatili svojim radnicima plaću veću od prosječne plaće u RH, omogući smanjenje propisane stope pri obračunu poreza na dobit, za 1 ili 2 postotna poena. Za stvarni razvoj i poticanje malog poduzetništva u Hrvatskoj, koje bi trebalo biti pokretač gospodarskog razvoja (umjesto dovođenja multikorporacijskih giganta s velikim postrojenjima), potrebno je ići prema dodatnom rasterećenju kod izračuna dobiti poduzetnika, što bi zasigurno dovelo do otvaranja većeg broja malih privatnih biznisa, a radnicima bi bile pružane veće mogućnosti za bolje plaće.
