Sloboda i pravo na raspravu građana na različite teme jedna je od najvažniji stvari u društvu. No, ponekad se čini da javni prostor zauzimaju pogrešno postavljene teze nekih problema. Tako se ovih dana ponovno pojavilo pitanje zabrane rada trgovina nedjeljom, stvarajući isključivost: neki su za, a neki protiv zabrane.
Pri tome se kao argument za zabranu ističe pravo radnika na slobodan dan s obitelji. Iskustva nama bližih europskih zemalja djelomično govore u prilog zabrani rada nedjeljom, što neki i kod nas podržavaju.
No, je li Hrvatska možda ipak po nečemu specifična? Jesmo li svjesni da je za državu kojoj turizam spašava proračunske rupe upravo potrebna i trgovina kao popratna djelatnost koja će biti dostupna turistima koji dolaze u našu zemlju?
Možemo li zamisliti turizam bez trgovine i ugostiteljstva? Bilo da se radi o morskom ili kontinentalnom turizmu, bilo da se radi o ljetu ili zimi, trgovina je djelatnost usko vezana uz turizam koja u konačnici nadopunjuje ukupnu turističku ponudu nekog prostora. Ako bismo zabranjivali rad trgovina nedjeljom, hoćemo li onda zabraniti i rad trgovaca na štandovima ili nekih malih uslužnih djelatnosti i obrta?
Stoga, zbog čega se ne bi omogućilo svim trgovcima, koji god da jesu, da rade neprestano ili bilo kada, te bi upravo njihova ponuda i potražnja od kupaca, tj. samo tržište, odredili koji od njih će uspjeti i kome će se u konačnici isplatiti rad nedjeljom? Dakako, isto bi doista i bilo moguće ako se ne bi radilo o državi u kojoj su problem preniske plaće i nesrazmjer uloženog i plaćenog rada na mnogim razinama te veliko porezno opterećenje građana.
Ugostiteljstvo, određene javne i hitne službe, poput bolnice, policije i vatrogasaca, one su koje rade doista neprestano, svaki dan u tjednu, “bio svetak ili petak”. Kako da se radnici u tim djelatnostima ne bune zbog rada nedjeljom? Vjerojatno zbog činjenice što je sustav rada i plaća u tim djelatnostima nekako drukčije i kvalitetnije posložen. Konobaru i kuharu u ugostiteljstvu koji rade nedjeljom vjerojatno se taj rad isplati, dok se i u ostalim službama, zahvaljujući postojanju kolektivnih ugovora, znaju točna pravila uvećanja plaće za rad nedjeljom.
Većina obitelji ima sličan ritam preko tjedna i vikend za odmor, no što ako postoje osobe koje umjesto subote i nedjelje kao slobodne dane žele srijedu i četvrtak? Zašto takve osobe ne bi imale mogućnost slobodnog dogovora s poslodavcem i preraspodjele radnog vremena na neke druge i nove načine, koje su još uvijek trenutno nepoznate našem radnom zakonodavstvu?
Stoga, glavno pitanje kod potencijalne zabrane rada nedjeljom nije “hoćemo li raditi nedjeljom ili ne?”, nego “hoćemo li konačno dostojanstveno platiti radnike u trgovini za rad nedjeljom?” Jer, generalno, problem uopće nije u radu trgovina nedjeljom, nego u neplaćenom ili nedovoljno plaćenom radu radnika u trgovini nedjeljom.
