Da razjasnimo jednu stvar odmah u početku: u Hrvatskoj kapitalizam ne postoji. Postoje ideje, potezi, događaji ili elementi koji podsjećaju na kapitalizam, ali njega u našem društvu ipak još uvijek nema. I tko god kaže da ima, ili ne govori istinu ili ne razumije što je kapitalizam.
Ali, postoji mnogo ortakluka, koji su prisutni na svim, bilo javnim ili tajnim razinama. Pojam neformalnog i nelegaliziranog ortaštva asocira na nešto na prvi pogled neopipljivo, ali opet, postojano i dogovoreno.
Zajedno ipak povezane dvije riječi, kapitalizam i ortakluk, govore pak o odnosima između političkih i poslovnih elita, o odnosima u kojima “oni” (“povlašteni”) stvaraju neki svoj “svijet” u kojemu se premrežavanjem međusobnih interesnih odnosa i događaja učvršćuje njihova društvena, a posebno financijska pozicija moći. Pritom oni u svojim međusobnim dogovorima omogućuju samo sebi i svojim “članovima” da budu uspješni, eliminirajući istovremeno iz dogovora (i transakcija) bilo koje treće osobe koje ne spadaju u njihovo “povlašteno” okruženje. Ili povremeno propuste nekog trećeg, ali samo radi toga da ne pokvare određenu javnu sliku koju žele prikazati ili pak da zadovolje ponovno neke svoje interese druge vrste.
U takvom davanju povlastica ili pružanju šansi za stvaranje poslovnih uspjeha samo onima od kojih i osobe na poziciji moći imaju korist, naše političke elite su se već usavršile i premrežile, stvarajući na samom tržištu tajne dogovore koje ne mogu znati niti predvidjeti “pridošlice”, te su već u startu te pridošlice eliminirane zbog nedostatka informacija. Šuma nejasnih propisa, opća prereguliranost našeg društva i posebno poslovnih odnosa, nejasni zakoni koji neprestano zahtijevaju da budu nanovo tumačeni te selektivno primjenjivani zakoni samo su dokaz da nekome u našoj državi odgovaraju upravo takvi odnosi. A kome drugome bi mogli oni najviše značiti nego upravo onima koji ih i sami kreiraju, pri čemu ih uopće nije briga za posljedice koje ostaju na samom društvu.
Kako zapravo ortački kapitalizam izgleda u našem okruženju? Vrlo jednostavno i zapravo vrlo vidljivo, a najvidljivije na primjeru najvećeg hrvatskog koncerna u propadanju u kojem su tijekom godina radili mnogi današnji pripadnici javne ili političke elite. Također, sama činjenica da je takav gigant uspijevao postojati i godinama opstati na našem malom i prereguliranom tržištu u kojemu se prilika daje samo odabranima, govori u prilog tome da se radilo o “kumovskim” odnosima.
Slične primjere imamo i u našem malom lokalnom okruženju, samo treba otvoriti oči i pogledati. Hrvatsko društvo, koje i samo funkcionira po devizi “krade ali i nama dade”, idealno je za spregu politike i poslovnog svijeta. Kako utjecati na zakone i pravila, a kako bi se na kraju time pogodovalo određenoj “kumovskoj” skupini, kod nas je postala već uobičajena pojava.
Stoga tko uopće može promijeniti takav način funkcioniranja sustava kada je vještina manipuliranja kumovskih elita dosegla razmjere savršene uštimanosti u svojim postupcima?
Ipak, nada negdje postoji. Jer, ipak su to sve samo igre, iako u nemjerljivim razmjerima, ali koje je jednu po jednu moguće srušiti kao kule od karata. Za isto je potrebno samo hrabrost i znanje koju kartu pomaknuti kako bi se cijela konstrukcija srušila. Zasigurno će oni složiti uskoro neku novu, ali pomrsit će im se planovi. A zar nije za početak, barem to bit, ako se već petlja u nečiju igru?
