Kakve god prihode imamo, bili oni od plaće, mirovine ili nekih drugih izvora, naš osobni osnovni zadatak je stvoriti neki oblik vlastitog upravljanja troškovima. Pri tome se kao prioritet u podmirivanju obveza nalaze naši obavezni mjesečni izdaci, zbog kojih uvijek i redovito trebamo izdvojiti jednu sumu novaca za stalne i trajne mjesečne potrebe koje ne možemo izbjeći, poput režija, kredita, hrane i kućanskih potrepština. Nakon toga, sve svoje daljnje aktivnosti koje nam troše novac, moramo svesti u okvire onoga s čime raspolažemo. Ako bismo funkcionirali tako da svakodnevne potrebe podmirujemo neprestano ulazeći u zaduživanja, takav obrazac vođenja vlastitih financija dugoročno bi nam donio samo probleme. Zbog vrtloga dugova koji bi se stvorio, život bi nam postao orijentiran samo na podmirenje dugova, a bez stvaranja mogućnosti štednje. Nažalost, mnogi se nalaze i u takvoj situaciji.
Štednja je novčani višak koji svjesno ostavljamo sa strane kako bismo ga kasnije mogli upotrijebiti za neke novonastale nepredvidive ili planske troškove, a njezino postojanje svakome daje određenu sigurnost daljnjeg financiranja životnih troškova. No danas je mnogima ipak teško štedjeti tako mjesečnog odvajanja barem više stotina ili nekoliko tisuća kuna na neko buduće razdoblje. Zbog toga smo svi skloni tzv. nevidljivoj štednji.
Nevidljiva štednja je ona kod koje ne postoji novac koji stavljamo “sa strane”, nego svjesno kupujemo jeftinije proizvode, koristimo jeftinije usluge, manje se vozimo automobilom pa radije prošećemo, radije skuhamo kavu kod kuće nego ju platimo u kafiću, ne koristimo internetsko bankarstvo ako nam je ono skuplje od osobnog odlaska plaćanja računa na šalteru ili uštedimo na neki drugi način pazeći da što manje novca potrošimo na neku stvar. S druge strane, ta ista nevidljiva štednja, da ne postoji, predstavljala bi nevidljive troškove u našim životima jer bi zbog njih imali manje novca na raspolaganju. Nevidljivih troškova ima mnogo i na načine na koje ne možemo mi sami utjecati, a najčešće su vezani za određene administrativne takse i usluge koje ne možemo izbjeći u svakodnevici.
No zbog osjećaja da smo nešto uspjeli uštedjeti na male načine, kupujući na sniženjima ili smanjenjem određenih troškova, nevidljivu štednju svi volimo. No, s druge strane, volimo si priuštiti i nevidljive troškove, kako bismo udovoljili sebi ili osobama koje su nam važne u životu. Umjerenost u svemu je općenito najbolja, pa tako i svatko za sebe mora uvijek znati procijeniti koji oblik nevidljive štednje ali i nevidljivog troška je za njega najbolji, a da mu pritom omogućuje zadovoljenje svih osobno važnih stvari i događaja u životu.
