Početkom svake kalendarske i poslovne godine poduzetnike i njihove ekonomske, pravne i administrativne ekipe dočekaju nova porezna rješenja koja je potrebno proučiti, usvojiti i naučiti, te obavijestiti o promjenama sve zaposlenike kojima su one bitne za realizaciju daljnjeg poslovanja, a također prilagoditi način obrade dokumentacije i kompjuterske programe kojima se dokumentacija definira. Tako je zapravo kraj jedne i početak nove godine za poduzetnike stresno razdoblje, budući da ne mogu “staviti mozak na pašu” i odmarati, a kolektivne godišnje odmore najčešće koriste za kombiniranje novih uvjeta poslovanja kakva će, zbog poreznih izmjena, morati imati za kupce svojih proizvoda.
Iako ponekad promjene nisu velike i drastične, uvijek ih ima, a svaki poduzetnik i njegove popratne službe, moraju samostalno provjeriti da li se nove propisane promjene dotiču i njih. I upravo u tome i leži nesigurnost pravnog i poreznog sustava u našoj državi, budući da je već “pod normalno” da se pravila poslovanja u realnom sektoru mijenjaju početkom svake godine.
Od nove 2019. godine mijenja se svota porezne osnovice za primjenu porezne stope od 24 posto do 30.000 kn mjesečno, tj. 360.000 kn godišnje, a stopa od 36 posto primjenjivat će se tek iznad tog iznosa. Ukidaju se i dva doprinosa koji su se obračunavali na bruto plaću, i to doprinos za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti i doprinos zaštite zdravlja na radu, ali se doprinos za zdravstveno osiguranje povećava s 15 posto na 16,5 posto, pa će se ukupno opterećenje na bruto plaću smanjiti samo za zanemarivih 0,7 posto. Određena je i obvezna osnovica za obračun doprinosa za člana uprave, direktora trgovačkog društva, likvidatora i upravitelja na iznos od 5.491,20 kn, a oni koji imaju te funkcije, a u svom radnom odnosu nisu prijavljeni na tu novu minimalnu propisanu osnovicu, godišnjih obračunom će im se utvrditi razlika u doprinosima. Nagrađivanje radnika do iznosa od 5.000 kn godišnje koje je dato kao mogućnost još u prosincu 2018. godine, moći će se koristiti i rasporediti i u cijeloj 2019. godini.
Od nove godine proširuje se skupina dobara koja će se oporezivati stopom poreza na dodanu vrijednosti od 5 posto i od 13 posto. Tako će se stopa od 5 posto primjenjivati na lijekove i medicinske proizvode koji imaju dozvolu nadležnog tijela, pa više neće biti podjele u primjeni stope PDV-a na lijekove koji se izdaju na liječnički recept i onih koji se mogu kupiti u slobodnoj prodaji. Opća stopa poreza na dodanu vrijednost smanjit će se na 24 posto tek od 2020. godine, očekivano kao priprema vlasti za parlamentarne izbore i kao dokaz da su ispunili predizborno obećanje o smanjenju opće stope PDV-a. Određeni obrasci za predaju i evidencije se od nove 2019. godine ukidaju, ali se uvode i neke nove posebne evidencije.
Sadašnji prag nakon kojeg je mali porezni obveznik mora ući u sustav PDV-a od 300.000 kn će se od nove godine primjenjivati tako će se onaj koji prijeđe navedeni prag već u istoj godini trebati upisati u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, a ne tek od 01.01. iduće godine, kako je to bilo do sada. Stopa poreza na promet nekretnina se smanjuje s dosadašnjih 4 posto na 3 posto.
Promjena ima još, a moglo bi ih se nabrajati u riječima i u još nekoliko kartica teksta. Bit je ipak da se rade samo kozmetičke promjene, a stvarne nisu moguće najviše zbog toga što imamo skupu državu koja neprestano traži novi svježi novac kako bi pokrivala vlastite potrebe. Proračuni nekih općina i gradova neprincipijelno rastu stvarajući nove obveze i zaduženja za same građane kroz povećanje nameta, umjesto da prvo smanje troškove vlastitog pogona.
Promjene koje vlast radi ipak nisu dovoljno radikalne da bi pomogle realnom sektoru i privatnom poduzetništvu da dosegne potreban uzlet i zamah kako bi ne samo rasle plaće, nego kako bi se lakše stvorila još bolja i profitabilnija nova radna mjesta. Istovremeno, nepovjerenje građana u cijeli sustav je narušeno do samih granica izdržljivosti, tako da je kombinacija svega toga zapravo strah i neizvjesnost od budućnosti života u Hrvatskoj. Može li nam s vremenom ipak biti bolje, uvijek ostaje na nama samima i načinu razmišljanja na kakvo smo naučeni. U trenutku kada većina građana promijeni stavove i shvaćanja o nekim bitnim pojmovima u društvu, tada će se i vlast morati promijeniti i prilagoditi.
