Zaposlenici su temelj i najvrjedniji resurs svake tvrtke. Bilo da se ona bavi uslužnim, proizvodnim ili nekim drugim djelatnostima, ljudi su ti koji “prodaju” proizvode i usluge, te čine “život” samog poslovanja. Svaki od zaposlenika ima svoje vrline i mane, no redovito se u svakom kolektivu ističu oni koji se ne samo zalažu više od ostalih, nego i donose veću vrijednost samom poslovanju.
Problem svakog menadžera ili direktora nastaje kada ne uoči na vrijeme da je neki od tih vrijednih zaposlenika, posebno radi li se o osobama koje su njihova “desna ruka”, došao u situaciju zasićenja ili zamora rada po istim principima, na isti način kao što je to radio do tada, ili zbog premalo vrednovanog rada na više razina, a ne samo kroz plaću. Naime, ambiciozni zaposlenici žele ulagati u sebe i svoju vlastitu vrijednost i znanje, isto kao što žele biti i dobro plaćeni za svoj rad. Kako dakle spriječiti odlazak najboljih zaposlenika konkurenciji?
Najbolji radnici često daju sve od sebe kako bi ostvarili projekte koje su isplanirali i obvezali se izvršiti ih za svojeg šefa. No, ako im se zadani projekti nižu jedni na druge bez prestanka i odmora, radnici s vremenom ne vide više osobno zadovoljstvo u takvom poslu. Zbog toga kod njih može doći do “burn-out” sindroma, ili sindroma potpune iscrpljenosti uzrokovanog najviše prekomjernim stresom, zbog nemogućnosti usklađivanja obaveza i izvršavanja zadataka, što za posljedicu ima i nedostatak produktivnosti. Pritisak zbog kojeg je potrebno znati “više od drugih” ili neprestano naučiti nešto novo da bi se radnik ponovno i iznova dokazivao, dovodi do konstantnog forsiranja samih sebe na veće uspjehe i intenzivniji rad, što u konačnici rezultira potpunim padom motivacije za rad i nestankom prvotne energije i poleta. Takvi radnici skloni su promijeniti radnu sredinu jer je ipak kvaliteta života bitnija od samog potencijalnog poslovnog uspjeha.
Iako plaća često nije jedini faktor odabira posla, za najbolje zaposlenike potrebno je pobrinuti se da im se ponudi konkurentna plaća, te da ih se pravovremeno nagrađuje bonusima, zajedno s rastom vrijednosti tvrtke koju ona dobiva upravo zahvaljujući njima.
Najbolji zaposlenici najčešće imaju potrebu i za osobnim zadovoljstvom odrađenim poslom, no potrebno im je redovito omogućiti dobre alate za obavljanje tog istog posla. Tako stvari koje bi se mogle smatrati trivijalnima – kopirni uređaj koji se neprestano zaglavi, zastarjela računala, nedostatak osoblja za podršku – svi šalju poruku da poslodavac nije spreman uložiti u produktivnost svoga tima, već da ih omalovažava u njihovim nastojanjima da što kvalitetnije odrađuju svoj posao.
Svaki od zaposlenika treba pohvalu, a zadatak njihovog šefa je saznati što je bitno njegovim zaposlenicima, bilo da su to riječi afirmacije, javne pohvale na sastanku, slobodan dan ili novčani bonus. Radni prostor trebao bi biti čist, udoban i ugodan jer zaposlenici najčešće provode više sati svojeg radnog vremena u istom okruženju, pa je važno imati mjesto gdje se osjećaju energizirano i motivirano. Najbolji zaposlenici zapravo prvenstveno imaju samomotivaciju za rad, s instinktivnim uspjehom, što znači da oni žele razvijati i napredovati u svojoj karijeri. No, isto tako, ako ne dobivaju dodatne izazove, odgovornosti i mogućnosti unutar postojeće poslovne organizacije, vjerojatno će ih tražiti drugdje. Za najbolje zaposlenike potrebno je imati i planove za budućnost te ih uskladiti i sa željama tih zaposlenika, a dvosmjerna komunikacija između menadžmenta i zaposlenika je temelj i daljnje suradnje i dobrog odnosa u radnom kolektivu.
