Dok neki sanjaju o bogatstvu, mnogi o tome i ne razmišljaju. Najveći dio nas ipak sanja o određenom poslu koji će nas svakodnevno ispunjavati, a istovremeno nam omogućavati sigurnu egzistenciju i prihode barem malo veće od onih doista potrebnih. No, da bismo isto ostvarili, moramo djelovati. Kako je vidljivo u kritikama građana prema sustavu u kojem živimo, očito je da smo nezadovoljni uređenjem našeg društva i postojećim zakonima, a najviše primjenom tih istih zakona. Mnogi zbog toga iseljavaju iz države jer vremena za trošiti život bez pravih poslovnih mogućnosti, za mnoge doista nema smisla. Naravno, dio nas ostaje ovdje i stvaramo posao i život po svojoj mjeri onako kako možemo iako nismo zadovoljni postojećim stanjem. U tom smislu, problem je što rijetki doista djeluju i pokreću promjene, a zbog govora mržnje ili negativnih istupa nekih, postoje i oni koji odustaju od otvorenosti prema promjenama. Kao što se zapravo često odnosimo prema općem stanju u društvu, tako se odnosimo i prema vlastitom poslu i ulaganju u vlastiti uspjeh i obrnuto.
Znanje potaknuto emocijama jednako je djelovanju, a samo djelovanje je sastojak koji osigurava rezultate. Samo pozitivna akcija može uzrokovati pozitivnu reakciju, dok s druge strane samo vjerovanje ili pričanje bez akcije i djelovanja ne donosi ništa i nema nikakvu korisnu svrhu u konačnici. U poslu i samostalnim poduzetničkim pothvatima postoji vrlo tanka linija između vjere i ludosti. Da bismo napredovali, moramo započeti s djelovanjem, s radom, s izvršavanjem barem malih koraka i zadataka svaki dan. I tako svatko od nas u svojoj branši i svom poslu, u onome u čemu je najbolji i u čemu može dati najviše od sebe.
Svako zanimanje u društvu je izuzetno potrebno i svako zanimanje trebamo cijeniti, a isto tako najvažnije je da svatko od nas pokuša dati najbolje i najviše od sebe, bilo da se radi o niskokvalificiranom radniku ili znanstveniku s doktoratom. Slika koju trenutno zatičemo u poslovnim odnosima donosi nam često dvije situacije: ili postoje oni koji se neprestano bore na tržištu, ponekad i kao Don Quijote u neprestanoj borbi s vjetrenjačama našeg gospodarskog i poreznog uređenja države, ili oni koji su se “uljuljkali” u određenu zonu udobnosti, nesvjesni da bi i njima bilo mnogo bolje kada bi onaj prvi dio sustava mogao smanjiti borbe s administrativnim i regularnim opterećenjima.
Tržište je zahtjevno mjesto za koje se treba pripremiti te razviti mnoge vještine. No najviše je potrebno ulagati upravo u sebe i vlastiti osobni razvoj, raditi na sebi, vlastitim znanjima i sposobnostima, čak i više nego u sam posao. Jer upravo smo mi – ljudi, a ne stvari, osnova svega u poslu. Ono što postajemo ulažući u sebe je mnogo važnije od onoga što materijalno dobivamo. Zanimljiva je činjenica da prihodi onih koji rade na uređenom tržištu i koji ne rade na povlaštenim pozicijama, rijetko kada prelaze osobni razvoj. Osobne navike ne dolaze lako, ali se mogu razviti, a uspjeh čini 10% inspiracije i 90% znojenja.
Sve zajedno, razvijanje dobrih navika, provođenje ideja i pokušavanje pronalaženja načina primjene istih ideja ono je što nam pomaže da rastemo i napredujemo, kako osobno, tako i u poslu. Naša spremnost da rješavamo teške poslovne situacije u konačnici nam daje nova znanja i nemjerljivo iskustvo. Jer, ako se uvijek odmaknemo od onoga što nam se čini teškim, ostajemo slabi. A nije li to zapravo i najveći problem u našem gospodarskom uređenju?
