“Naša škola ni sada ni dugoročno neće trebati profesora povijesti. Vaš izbor zanimanja samo je vaša odluka. Danas sam već nekoliko puta odgovorio na upite za profesora povijesti. Zanimljivo, nikako ne možemo dobiti fizike, matematike i slično. Svi bi studirali na kulturno-zabavnim fakultetima.”
Tako je glasila odbijenica koju je ravnatelj srednje škole poslao kolegici nakon što je uputila otvorenu molbu za posao u dotičnoj školi. Potpuno razočarana neprimjerenim rječnikom koji je upotrijebio ravnatelj jedne obrazovne institucije, tražila je savjet što da učini po tom pitanju te je njegov mail objavila na društvenim mrežama.
Navedeni je mail bio glavna tema rasprava tijekom posljednjih nekoliko tjedana. Složili smo se svi da je jednom ravnatelju ne priliči takav oblik omalovažavanja struke u kojoj, po svemu sudeći, nema ni dana radnog iskustva niti je ikada studirao na “takvom” fakultetu jer da je studirao, onda se sigurno ne bi tako izrazio. No to je tek jedna strana problema.
Svi koji su upisivali taj “kulturno-zabavni” fakultet bili su svjesni da nakon završetka neće lako pronaći posao u svojoj struci te da možda uopće nikada neće raditi taj posao. Ponadali su se da će ipak do kraja studija nadležne institucije primiti posla te uspostaviti neku ravnotežu između stvarnih potreba na tržištu i upisnih kvota na studijima.
Dakako, nakon pet godina ništa se nije promijenilo po tom pitanju. Još uvijek se upisuje 60-tak studenata povijesti na dotičnom studiju, a nadležne nije briga za to. Oni i dalje samo upisuju studente kao muhe bez glave. Tako je i sa studentima ekonomije, prava i srodnih struka.
Ovaj primjer samo pokazuje da smo s fakultetom završili tek jedno poglavlje svojeg života te da nam tek predstoji prava životna borba i škola s još mnoštvo usponima i padovima. Zar ne?
