13.3 C
Čakovec
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Kakva korist od toga tko je kriv!

Kakva je sličnost između Francuske i Hrvatske? Naizgled su to neusporedive zemlje po veličini, gospodarskoj i političkoj snazi, a ipak na razini svakodnevice dijele slične probleme. Obične građane muči životni standard, rast cijena goriva i zahtjev za povećanje minimalne plaće. I tu svaka sličnost prestaje. Francuska je zemlja u kojoj je rođena revolucija, koje je iznjedrila krilaticu: liberté, égalité, fraternité (sloboda, jednakost, bratstvo). U francuskom mentalnom kodu je da građani protestiraju, štrajkaju i pravdu traže na ulicama, nažalost uz sve popratne pojave kad ulica uzme stvar u svoje ruke; neizbježno nasilje, razbijanje, krvave glave i materijalne štete.

Hrvatska tradicija je sasvim drugačija. Hrvatski građani iznimno rijetko pribjegavaju traženju pravde na ulicama. Naša tradicija je poznata hrvatska šutnja. Većina naših generacija ima više iskustva s autoritarnim režimima i izbjegavanjem direktnog suočavanja s represivnim aparatom u rukama vlasti nego sa životom u razvijenoj demokraciji. Naši građani svoj protest izražavaju iseljavanjem. Imali smo nekoliko iseljeničkih valova, nakon veliki društvenih kriza. Zadnji je ovaj nakon ulaska u Europsku uniju. I dok su raniji valovi odnosili najsiromašnije slojeve, zadnji val iseljavanja odnosi najobrazovanije i najkvalitetnije ljude.

Kod nas se događa protest nogama. I najmanje je sada koristi od toga da uživamo u nabacivanju jednih na druge zluradosti tko je kriv. Poslodavci su se u zadnje vrijeme nekoliko puta posipali pepelom i priznali svoj dio krivice.

Pitanje je što učiniti da se odljeva zaustavi. Povratak onih koji su otišli s obiteljima je pod velikim upitnikom. Djeca nisu tulipani pa da ih vadiš kao lukovice svake jeseni i sadiš ponovno na proljeće.

Potreban je iskren i istinski novi društveni dogovor među svim socijalnim partnerima koji će se okrenuti zadržavanju ljudi iz zemlje. Postoji granica kad odljev postaje nepovratno poguban za ekonomski, socijalni i društveni razvoj zemlje.

Bez mogućnosti da mladi čovjek sebi riješi stambeno pitanje, osigura sigurno radno mjesto s dostojnom plaćom, neće se odlučiti na osnivanje obitelji, bar ne kod kuće. Sufinanciranjem kamata za stambene kredite više se pomoglo bankama u njihovim plasmanima nego olakšalo stambeno zbrinjavanje mladih. Demotivirajuće je i da mlade žene nakon neizbježnog stažiranja bez zasnivanja radnog odnosa budu kažnjene ako se nakon toga odluče za majčinstvo u vidu ponižavajućeg iznosa porodiljne naknade i tako redom. Na riječima se učinilo puno, a u stvarnosti je sve okrenuto protiv mladih.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE