[layerslider id=”3″]
U cijeloj Europi nestaje srednja klasa te se vidi tek kad se usporede podaci od prije deset i više godina. Čini se da je nestanak srednje klase povezan s krizom, no to nije sve, drugo se nešto događa. U Njemačkoj koja uvijek služi kao najrazvijenija za usporedbe, nestanak srednje klase više je nego očit, njemački književnik Wallraff govori da polovica Nijemaca posjeduje tek jedan posto nacionalnog bogatstva. To bi značilo da polovica Nijemaca tendira – siromaštvu, dakako na višoj razini zbog razlike u standardu.
S druge strane, samo deset posto najbogatijih Nijemaca posjeduje više od polovice bruto nacionalnog bogatstva. To dovodi do velikih raslojavanja u društvu, računa se da su u Njemačkoj nejednakosti spadaju u najveće u Europi. Proces je sličan onome u Americi, no kasni za njim dvadesetak godina.
I Hrvatska je drastičan primjer nestanka srednje klase na više načina. U skupinu niže srednje klase iliti siromašnih danas se ubrajaju radnici, poljoprivrednici, umirovljenici i nezaposleni, a ima ih 2,8 milijuna. U najboljem su položaju radnici no kako gdje.
Ipak, niti oni s najvećim primanjima još nisu srednja klasa jer to zahtijeva određen stil života, na primjer putovanja i mondene odmore, izložbe i tako dalje.
U skupinu hrvatske kakve takve srednje klase ubrajaju se poduzetnici i obrtnici, te profesionalni javni i državni službenici, ukupno oko 600.000 osoba. U višu skupinu srednje klase ubrajaju se političari, viši menadžeri i tajkuni, kojih u Hrvatskoj ukupno ima samo oko deset tisuća i svi bi se oni lako mogli smjestiti u jedan mali grad, primjerice Prelog.
Za razliku od mnogih katastrofičara koji tvrde suprotno, srednja klasa sigurno neće nestati. Postat će veoma fluidna i mnogo manja.
Trebamo li prihvatiti takvo društvo kao svoje? Pitanje nije teorijsko, već praktično, a postavljaju ga svi oni koji danas žive u Njemačkoj. Osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća Njemačka je uz skandinavske zemlje bila raj za radničku klasu iz cijele Europe, a socijalne razlike bile su taman po mjeri. Danas socijalna država u Njemačkoj puca po šavovima, a razlike u zaradama su sve veće.
Za utjehu, stručnjaci i visokoobrazovani ipak se mogu na svoj način smatrati potencijalnom srednjom klasom, kao u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj, a to znači da se znanje cijeni. Bez potrebnih znanja osigurana nam je pak jedino – siromašna klasa. Toliko o tome da diplome ne trebaju.
