[layerslider id=”3″]
Međimurska popevka ostala je siromašnija za neponovljive izvedbe Elizabete Toplek, Tete Lize. Svi koji su je slušali kako pjeva, znali su da je njezina pjesma nešto više, ono što nam je pred očima kad izgovaramo riječi međimurska popevka, taj osjećaj nepatvorenog svevremena koje su donosile njezine pjesme. Svojim je izvedbama mogla nastupati bilo gdje u svijetu i ljudi bi znali da je ona jedina i neponovljiva.
Malo je takvih narodnih pjevača i pjevačica u povijesti koji su nositelji glazbenih epoha. Ostat će zauvijek pitanje gdje bi joj bio kraj da je kojim slučajem imala drugačiji, bolji život, u skladu sa svojim talentom. Sve pozornice svijeta bile bi joj premale.
Kad se govori o njoj, uvijek se kaže da je bila skromna, no malo je poznato da je bila veoma stroga prema samoj sebi i drugima kad je riječ o međimurskoj popevki. Veoma se oštro suprotstavljala svakoj izvedbi međimurske popevke samo radi izvedbe i pjevačima koji su je olako shvaćali. Njoj je popevka bilo ono sveto, ono što je narodni genij kroz vjekove pronosio i čuvao.
Ostat će legendarne njezine rasprave i poticaji te savjeti mladim pjevačicama upravo u ansamblu “Lado”. U našem nacionalnom ansamblu “Lado” s kojim je godinama surađivala, htjeli su uvježbati vrsne pjevačice koje bi znale pjevati na način Tete Lize. Uspjeli su tek djelomično, uz sve glazbeno znanje i uvježbane glasovne mogućnosti mladih pjevačica. Uvijek je nedostajalo ono nešto.
Tu je ujedno i odgovor na pitanje zašto se u Međimurju nije mogla naći neka mlađa pjevačica koja bi zauzela njezino mjesto.
Jednostavno, međimurska popevka postala je ono što zovemo kulturna baština jednog kraja, pa je u skladu s tim dobila i svoju zaštitu. Za današnje mlade generacije ona je prošlost koju smo u ime napretka bacili kroz prozor. Živi gotovo samo u kulturno-umjetničkim društvima na različite načine. Ona više nema pravu integrativnu snagu tvorbe zavičaja jednog kraja i zbog toga Međimurje pati.
Pati od manjka vlastite snage kao regija, kao nedovoljna ljubav spram zavičaja i onog duhovnog. Politički izrečeno, pati od nedogovora i nedostatka ciljeva i budućnosti koja posustaje, dok mladi odlaze u svijet.
Zadnja narodna pjevačica koja je tu ljubav i osjećaj pripadnosti kraju slobodom neizmjerne ljubavi pronosila iz davnina bila je Teta Liza i zato je s njom umrla i jedna epoha.
