6.9 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Šume ponovno šume…

[layerslider id=”3″]

Međimurje je nekad bilo prekriveno šumama i ispresijecano vodama. Uz velike rijeke Muru i Dravu prostirale su se šume, u sredini su tekle Trnava, Sratka, Bistrec, Rakovnica, Korenatica, drugi potoci i rječice. U godinama s puno kiša cijeli je naš kraj bio nalik močvari, uz brze bujične potoke u gornjem dijelu. Rječice i potoci danas su tu uz manje voda, međutim, šuma više nema mnogo.

Računa se da je u našem kraju ostalo samo oko 20 posto nekadašnjih šuma, a zapravo mnogo manje jer su privatne šume češće devastirane zbog neodržavanja. Kako se gustoća stanovništva i glad za drvom povećavala, tako su šume Međimurja kroz stoljeća polako nestajale. Zadnje velike šume iskrčene su u Međimurju do 1925. godine. Uz velike rijeke Muru i Dravu rasle su miješane šume hrasta lužnjaka, brijesta, graba, jasena i drugog drveća, a mnogi su se bogatili na njima.

Danas se na prste jedne ruke mogu nabrojiti veće šume u našem kraju koje su dijelom sačuvane: ostaci Murščaka, šuma Čep kod Nedelišća, šuma Zelina kod Macinca, šuma Drvarijum kod Orehovice, šuma Škarje kod Palovca, šuma Rusovica kod Male Subotice, šuma Gomba kot iza Goričana i tako dalje. Nije slučajno što veće šume i danas imaju svoja imena, to je znak dubokog poštovanja međimurskog čovjeka prema njima. Šuma kao najsloženiji ekosustav na planetu znači život ljudima, životinjama i biljkama, ali i vodama. Ne kaže se uzalud da su šume najvrjednije bogatstvo neke nacije, tko izgubi šume i vode, izgubio je sve.

Danas se pouzdano zna da je ekološka vrijednost šuma od sedam do deset puta veća od same vrijednosti drva, tko sadi šumu, čini dobro djelo sebi i prirodi te ulaže u budućnost.

Zbog toga i nije čudno što se u zadnje vrijeme ponovno pokreću inicijative za sadnju šuma i u našem kraju. One dolaze polako i spontano i ne mogu se svesti samo na zaljubljenike i stručnjake. Mnogi se odlučuju za sadnju hrasta lužnjaka, a ponegdje se sadi i domaći orah.

Spontanoj akciji priključila se prošlu godinu i obitelj Vlade Hranjeca u Zelengaju, za svoje će unuke posaditi stotinjak hrastova lužnjaka, a čakovečka obitelj Mesarek hektar šume u gornjem Međimurju. Šume sade i mnoge obitelji i pojedinci u našem kraju zbog potrebe za ogrjevom, međutim, ne više samo akaciju, već i plemenite vrste. Ukratko, šume ponovno šume.

 

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE