[layerslider id=”3″]
Najnovije političke izjave predsjednika Srbije Vučića o oslobodilačkoj akciji Oluja koju naziva pogromom Srba i koji je usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, ražalostile su sve hrvatske branitelje.
Srpska predsjednica Vlade nadovezala se na izjave Vučića, podsjećajući da je prošlo spominjući 77 godina od događaja u Glini u Drugom svjetskom ratu, kad su ustaše u crkvi poubijale srpsko stanovništvo, a sad se na tom mjestu održan koncert Thompsona uz pjesmu Čavoglave i pozdrav “Za dom”. No hrvatski branitelji iz Domovinskog rata nipošto nisu ustaše iz Drugog svjetskog rata, već borci za oslobođenje zemlje od srpske okupacije.
Oštro je odgovorilo i naše Ministarstvo vanjskih poslova, priopćenjem da se zaboravlja da se 1991. dogodila srpska agresija na Hrvatsku pa i etnički genocid Hrvata kad je sa svojih ognjišta moralo pobjeći pola milijuna hrvatskih građana.
Dezorijentirani Martić pozvao je pak srpske građane u okupiranim dijelovima Hrvatske nakon početka “Oluje” 1995. godine na napuštanje domova i odlazak u zbjegove, o tome postoji službena srpska zapovijed. On je napola sluđen vjerovao da neće biti hrvatske akcije te odbio zadnji mirovni plan. Kad je Oluja počela, pitao je Miloševića što da sad radi, na što mu je Milošević odgovorio neka se ubije.
Srbe, kojima je Hrvatska bila domovina, a oni su ratovali protiv nje, a koji nisu okrvavili ruke, hrvatski predsjednik Tuđman pozvao je da ostanu u Hrvatskoj, a to isto ponovio je i general Stipetić na Baniji. No sve je to već povijest. Srpske izbjeglice previše su bile uplašene srpskom propagandom da ustaše kolju i slično, pa je malo tko ostao.
Pitanje je zašto danas srpskom vodstvu treba zaborav osnovne činjenice: tko je koga napao. Rat se vodio u Hrvatskoj, a agresor je bila srpska strana i JNA. No predsjednik Srbije Vučić koji ništa ne govori napamet, ponovio je prije nekoliko dana ove 2018. godine, tezu da su Slovenija i Hrvatska 1991. godine izvršile “secesiju”, kao da ne postoji pravo naroda na samoodređenje i kao da nisu postojale republike i AVNOJ-ske granice.
Nije to obično pretjerivanje, kao što tvrdi hrvatski premijer Plenković, već nešto više, psihološka priprema za neke nove buduće srpske intervencije na Balkanu. Možda ne u Hrvatskoj jer je, na sreću, dovoljno jaka da odvrati sve napade, već na Kosovu. Ostati bez dijela Kosova u kojemu žive Srbi znači ostati bez mita, dobro to zna i srpski predsjednik Vučić. Obratno, promjena granica na Kosovu značila bi raspad Bosne i Hercegovine jer bi Republika Srpska otišla, a to onda opet otvara srpsko pitanje u Hrvatskoj.
