[layerslider id=”3″]
Porez na nekretnine koji će zamijeniti komunalnu naknadu jedna je od najvažnijih tema u našoj zemlji usprkos lokalnim izborima. On se očekuje s posebnom pažnjom u Međimurju, jer su domaći ljudi mahom štedjeli u nekretninama, umjesto u bankama. Međimurci, pušu i na hladno, ne toliko zbog uvođenja novog poreza, već zbog toga što nemaju dovoljno povjerenja u sustav porezne pravednosti. Ljudi se jednostavno boje da će im netko uzeti kuću ako neće moći plaćati porez, a boje se i povećanja poreza ako državi zatreba.
Prema prvim najavama, bolje će proći oni čije su kuće starije, no pravi izračuni tek će uslijediti. Sigurno je jedino da će se vikendice više oporezovati, što će teško pasti umirovljenicima koji su cijeli život štedjeli za kakvu kućicu na moru ili u međimurskim goricama. Sigurno je da će uslijediti određena rasprodaja, ali i to da će bivše vikendice mahom postajati obiteljske kuće.
Dok se mi u Hrvatskoj zabavljamo s porezom na nekretnine, u svijetu se sve više govori o porezu na robote. Naime, roboti će smanjiti potrebu za ljudskom radnom snagom pa se postavlja pitanje što će bivši radnici raditi ili, konkretnije, od čega će živjeti. Jedni su za uvođenje poreza na robote, a drugi mu se žestoko suprotstavljaju, međutim, rasprava na tu temu više nije samo akademska.
Oni koji su za uvođenje poreza na robote, a ta je tema već u francuskome predizbornom programu, smatraju da bi se tim porezima trebale financirati prekvalifikacije i edukacije radnika te da roboti donose još veću i ekstremniju društvenu nejednakost nego što je to danas. Prevedeno, onaj tko ima kapital i vlasnik je robota živjet će kao kralj, a svi drugi kao beskućnici. To se može projicirati i na razvijene i manje razvijene zemlje. Pilot-projekti takozvanoga temeljnog dohotka (ništa ne radiš, a dobivaš) postaju na tom tragu sve popularniji. Tomu ide u prilog i podatak da je produktivnost, a to znači i uvođenje novih tehnologija, u zadnjih pola stoljeća u Americi porasla za oko 80 posto, a plaće zaposlenika u isto vrijeme za samo desetak posto.
Protivnici uvođenja poreza na robote smatraju da je nemoguće odrediti tko je robot, a tko nije, odnosno tko je porezni obveznik. Naime, je li Microsoft Word ili neki bankovni algoritam robot ili ne? Osim toga, zasad nije utvrđeno da roboti uzrokuju veću nezaposlenost, makar to na prvi pogled tako izgleda, jer dolazi do prekvalifikacija, pa nema tako velikih gubljenja radnih mjesta. Države pak imaju bogat asortiman poreza, a postoje i mehanizmi progresivnog oporezivanja.
Obje su rasprave otvorene, koja je za nas važnija?
