[layerslider id=”3″]
Njemački socijaldemokrati, ali i demokršćani, usuglasili su se da ne treba više zagađivati prometom, pa je prije nekoliko mjeseci njemački Bundesrat, parlament 16 saveznih pokrajina Njemačke, podnio zahtjev Europskoj komisiji kojim želi promijeniti dosadašnju poreznu politiku na način da se manje zagađuje u prometu. Predloženo je da se nakon 2030. godine u Njemačkoj mogu registrirati samo vozila bez emisija ugljika. Konkretno, ne bi se više mogla dobiti dozvola za benzinska i dizel vozila na motorni pogon.
Na kraju je ipak savezni ministar prometa Njemačke iz CSU-a odbacio taj prijedlog rekavši da je nerealan i da će motori s unutarnjim sagorijevanjem ostati zasad prijelazna tehnologija dok se ne razvije tržište elektroautomobila. Sličan stav imaju i druge europske vlade, osim Norveške koja već ima više električnih vozila nego motornih.
Jedan od argumenata zbog čega još ne bi trebalo zabraniti automobile na benzin i dizel u Njemačkoj posebno je zanimljiv, a tiče se očuvanja radnih mjesta. Izračunato je da je za proizvodnju elektromotora za pokretanje vozila potrebno višestruko manje radnika nego za proizvodnju benzinskih ili dizelskih motora.
To je, međutim, samo vrh sante leda. Na stranu to što će proizvesti elektromotor jeftinije, iako je i to važno, riječ je o tehnološkom obratu u kojemu naftne kompanije koje su dosad imale veliku društvenu moć i određivale mnogo toga to više ne bi mogle, barem ne u tolikoj mjeri.
Je li na taj način izrečena povijesna presuda motorima na benzin i naftu, koji će uskoro spadati u tehnološke muzeje?
Povijesna presuda zastarjeloj tehnologiji ne znači da će ona odjednom nestati, to je proces koji će potrajati. Parne lokomotive i danas ponegdje voze, kao i stari automobili iz prošlog stoljeća, a kočije i konji danas se smatraju turističkim poticajem na pomalo luksuzan i luckast način. Sve su tri vrste energije koja je pokretala svijet: konji, para, nafta, ostali i danas kao podsjetnik na minula vremena. Doduše, benzin i nafta još su pokretači svijeta, no donesena im je povijesna presuda. To je tako, dosad je uvijek u svjetskoj ekonomiji pobjeđivalo ono što je jeftinije i bolje, usprkos brojnim otporima, političkim utjecajima i pomoći države.
Zato se neke manje zemlje žure. Veliki moraju paziti da ih mali ne prestignu, i to po prvi put u povijesti.
Gdje smo mi? Čini se da čekamo tko će pobijediti, a nije u pitanju tek igra.
