16.7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Pobuna mladih i siromašnih

[layerslider id=”3″]

Najnoviji podaci o bogatima i siromašnima ne dolaze nam iz nerazvijenih zemalja, već od bogatih, kao što je Amerika i druge bogate zemlje. Događa se proces u kojemu je bogato manje od jedan posto stanovništva, koje posjeduje bogatstvo ravno gotovo cjelokupnom stanovništvu, odnosno preko devedeset i više posto onih koji nisu bogati. Ta je suprotnost, nažalost, sve veća i djeluje gotovo kao prirodni zakon.

Danas stručnjaci bogatstvo i siromaštvo u razvijenim državama mjere takozvanim Gini koeficijentom, tako na primjer organizacija OECD. Ako je ta vrijednost bliže nuli, to je jednakost veća, ako je bliže jedan, jednakost je manja. Pa tako imamo da je najveća jednakost dohodaka stanovništva među nordijskim zemljama, što smo intuitivno već nekako i sami znali. Među najboljim zemljama s najmanjom nejednakošću su Island, Norveška, Danska, ali i Finska i začudo nama susjedna Slovenija, koja je samom vrhu prema jednakosti po dohotku u svijetu.

S druge strane, države s najvećim razlikama između bogatih i siromašnih je Čile, ali i Sjedinjene Američke Države, Meksiko i Turska. Ispod granice siromaštva nalazi se oko 17 posto stanovništva u SAD-u, Turskoj i Izraelu.

Politika državne štednje koju je godinama svojedobno preporučivao MMF kao svjetski policajac izazivala je u Hrvatskoj tijekom više desetljeća više štete nego koristi, jer se štedjelo na siromašnima, a tako je i sve do danas. Mirovine su male, plaće također, a kapital nije zalutao u ovaj kraj zemaljske kugle u većoj mjeri.

Čak i oporavak gospodarstva zadnjih godina izaziva još veće nejednakosti, povećavajući prihode kapitala. Najviše stradaju mladi. Dok su prije najsiromašniji bili oni s preko 65 godina, danas su to sve više mladi s 25 ili kojom godinom više.

Nezaposlenost mladih tako postaje sve značajnije epohalno-socijalno pitanje te dovodi do revolta.

Ono što se drastično promijenilo tijekom stotinu godina je činjenica da oporavak neke zemlje ne donosi značajan rast prihoda od rada. Zarađuju samo oni koji imaju kapital.

Točnije, za moderne vlasnike kapitala danas najviše zarađuju roboti koji odmah povećavaju produktivnost za preko 200 posto ili više. Broj robota u svijetu mjeri se već u stotinama tisuća i uskoro milijunima, u Hrvatskoj ih ima samo 300. Oni sve više zarađuju za bogate, a radnici će im trebati sve manje i manje.

Dok nejednakosti galopiraju, postavlja se legitimno pitanje: što će ljudi raditi da bi dostojno živjeli i treba li već sad dići pobunu? Dakako ne protiv robota.

 

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE