[layerslider id=”3″]
Kao da ovih dana svi strepimo od novog rata. Tko i kako ratuje? Amerika i Europa, jedna protiv druge, odgovaraju politički analitičari, dok su mediji puni izjava političkih čelnika s jedne i druge strane Atlantika.
Čini se da kolo vodi američki predsjednik, koji želi Europu skrenuti udesno. Ili samo pomaže ono što se već događa u Europi zbog krize s izbjeglicama, rekli bismo da dolijeva ulje na vatru.
Za nas promatrače to izgleda kao da veliki igraju domino na račun malih. Konkretna vidljiva kriza započela je nakon američkog raskida ugovora s Iranom, da bi se nakon toga zakotrljalo niz velikih poteza jedne u druge strane.
Europski odgovor bio je da neće raskidati ugovor s Iranom zbog svojih poslovnih interesa. To bi američka politika još i progutala da nije bilo dodatka.
Naime, u opticaj je puštena vijest da Europa razmatra ukidanje plaćanja iranske nafte u američkim dolarima, dok je s druge strane Iran nagovijestio da bi plaćanje u eurima bilo prihvatljivo. Europljani, vjerujući da su dovoljno jaki, udarili su američku politiku i ekonomiju tamo gdje je najviše boli, a tu su vijest prvi objavili, a tko bi drugi nego Rusi.
Američka politika to više nije mogla pretrpjeti. To bi naime bio prevelik udarac za nju s obzirom na sve interese na Bliskom istoku. Nove carine na čelik bile su samo početak.
Ovih dana imperija uzvraća udarac. Američki FED nagovijestio je da poslovi Deutsche bank u Americi loše stoje, te dao negativnu ocjenu toj banci, što je uzrokovalo veliki pad vrijednosti dionica. Vrijednost američke poslovnice banke o kojoj ovdje govorimo iznosi oko 40 milijardi američkih dolara, a ocjenjuje se da je u teškoćama zbog poslova u Italiji. Želi li se uzdrmati euro?
Rat se i dalje nastavlja, a neki idu tako daleko da tvrde da Tramp želi srušiti ovakvu Europsku uniju. Možda je to dijelom istina. No kakva bi bila ta nova Europa? Svi se slažu da bi bila desnija nego danas, u blagoj varijanti to zovemo populizmom, no nitko ne zna što to donosi.
No ono što je bilo duže skriveno u cijeloj priči, tek se sad pokazuje svom snagom. Naime, Kina je sredinom ove godine najavila da će osigurati uvoz nafte plaćanjem u juanima, a ne više u dolarima. Kako je Kina najveći svjetski uvoznik nafte, uvozi naftu u vrijednosti 14.000 milijardi dolara, plaćanje u juanima dovelo bi do velikih promjena i stresova u svjetskoj ekonomiji, ali i mnoge neslućene valutne rizike. Prvi naftni kineski juani mogli bi započeti svoj put u svijetu krajem ove godine. To znači da svjetska kriza kakva god bila, tek počinje.
Nagradno pitanje za one kojima međunarodna politika sporedna stvar u životu glasi: Plaća li Kina Rusiji kao svojem najvećem izvozniku nafte u dolarima ili nekoj drugoj valuti? Odgovor je tu jasan, kao i činjenica da svemoćni dolar više nije jedini vladar svijeta. Upravo ovih dana zemlje crne Afrike zajednički su istaknule stav da im se Kini više isplati plaćati u juanima nego u dolarima. Jer kako je rečeno „previše gube“.
Poznato? Mi mali očekujemo nove globalne poteze, a ako bude sreće i pameti ponešto i zaradimo.
