[layerslider id=”3″]
Kako se čini, uskoro će domaće tvrtke radnike tražiti svijećom. Najčešće se tvrdi da radnika nema jer su otišli u Europu, što je tek dijelom istina, ako se misli na zadnje desetljeće.
Pogotovo se to odnosi na Međimurje. U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća iz našeg kraja je na rad otišao svaki treći radno sposobni radnik, njih gotovo šesnaest tisuća.
Znatan dio ostao je u zemljama poput Austrije i Njemačke. Danas su već ostarjeli ili u mirovinama, mnogi i bolesni. Sad se ne vraćaju zbog toga što su im obitelji i djeca već odrasli i završili škole u europskim zemljama. Međimurje je zbog toga ostalo bez znatnog dijela svojeg budućeg stanovništva. Dio njih napravio je kuće u našem kraju računajući da će se pod stare dane vratiti, no to je uspjelo tek polovici, pa su te kuće danas prazne.
Nakon što je Hrvatska postala članicom EU, širom su otvorena vrata za odlazak mladih na rad u zemlje Zapada, što se i svakodnevno događa. Analitičari su već primijetili da sad odlaze cijele obitelji, dok je to nekad najčešće bio muški član obitelji. Nema točnih podataka koliko je mladih otišlo na rad u zemlje Europske unije iz našeg kraja. Broj je velik, no ni izdaleka tako velik kao prije pola stoljeća. Što se onda događa?
Je li odlazak pravi razlog zašto danas nedostaje radnika u Međimurju, ili je još nešto u pitanju. Radnika nema zbog toga što mladi ne žele zanimanja za koja ocijene da im neće doprinijeti boljem životu.
Mladi više od zanimanja biraju bolji život. S druge strane, i oni koji se “pogrešno” školuju za neko od zanimanja to popravljaju odlaskom na rad u druge zemlje, pa im naučeni zanat dođe kao dodatno znanje.
Mnogo se govori o odlascima, a zaboravljaju se oni koji ostaju. Jedan sve veći broj mladih ostaje u našem kraju jer smatra da im je tu mjesto života jer rade u dobrim tvrtkama s relativno visokim plaćama, a kod kuće su i ne moraju proći tuđe sito i rešeto. Bilo bi lijepo da je takvih sve više. Da nije tako, bilo bi još mnogo manje stanovnika u našem kraju.
Odlazak na rad u druge zemlje za Međimurje je dug najmanje pola stoljeća, pa se zapravo moramo čuditi zašto nas još ima. No sve se više pitamo je li Međimurje dobro mjesto života.
