[layerslider id=”3″]
Značajan broj mladih ljudi u punoj snazi odlazi u zapadne zemlje zbog boljeg života i standarda, to nije nikakva novost. Ono što se promijenilo su okolnosti.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Međimurci su odlazili na rad u zapadne zemlje s mnogo većim standardom i uskoro bi se doma vraćali s novim automobilom ili gradili kuću. Danas više nije tako.
Niti u najbogatijoj zemlji Europe Njemačkoj više nije kao što je nekad bilo. Radnici sa srednjom školom ili završenim zanatom zarađuju oko tisuću eura, ovisno o zanimanju, a automehaničari i električari oko 1300 eura mjesečno, nešto više su plaćeni medicinski tehničari. Relativno dobro su plaćeni inženjeri raznih struka koji zarade preko 2000 eura, informatičari oko 2300 eura, a na vrhu zarade su liječnici s oko 2600 eura, prema podacima koje ovih dana iznose mediji.
Život u Njemačkoj stoji oko tisuću eura mjesečno, samo stan prosječno oko 600 do 700 eura. To znači da zanimanjima sa srednjom školom malo ostane, a tek visokoobrazovani stručnjaci mogu polovicu plaće staviti na stranu.
Zašto se onda isplati otići? Dakako, zbog toga što kod nas nema posla ili se slabo plaća, uz još niz drugih razloga. Pravi razlog je ipak pomalo paradoksalan – zbog iznevjerenih očekivanja i smanjenog standarda, kako kod nas, tako i u zapadnim zemljama. Više nije dovoljno kao što je to bilo prije pedesetak godina, da najčešće otac obitelji ode na privremeni rad.
Da bi se vani kako-tako živjelo i nešto uštedjelo, trebaju dvije manje plaće, a to znači da u inozemstvo mora otići cijela obitelj. Tu se jednim dijelom krije tajna odlaska cijelih obitelji iz Hrvatske, uz to što je u zapadnim zemljama bolji standard.
Kad jednom cijela obitelj ode, teško će se vratiti na djedovinu. To je, nažalost, tako i tu teško da ima pomoći, ne pomaže pozivanje na domoljublje i slično. Sreća je što je naš kraj dosta blizu Austrije pa zbog blizine radnog mjesta dio naših građana nema potrebu odvoditi i cijele obitelji ili je toga manje.
Jedini način da se obitelji zaustave i da ne odlaze je svima jasan: dobro zaposlenje i veći standard te zadovoljstvo u poslu.
Da je to moguće, potvrđuje više pozitivnih primjera u našem kraju, kojih je ipak premalo. Ili ih mi nedovoljno naglašavamo.
