Inspirativne priče Međimuraca koji su zaslužili da ih se još jedanput spomene…

Ovog smo tjedna otpratili staru, a dočekali novu 2019. godinu. Kraj godine ujedno je vrijeme kada se zbrajaju plusevi i minusevi, broje postignuti zacrtani ciljevi, prisjeća na lijepe i ne tako lijepe trenutke tijekom protekle godine.

Ovu sam kolumnu odlučila posvetiti svojim sugovornicima s kojima sam surađivala tijekom godine i koji se na mene ostavili veliki utisak. Ljepota novinarskog posla je u tome što svakog dana možeš upoznati ljude koji inspiriraju svojim životima i napravljenim djelima. Takvi su ljudi često samozatajni i žive iza kulisa društvene scene te nemaju naviku javno istupati. Naš je posao, između ostalog, pohvaliti njihov rad, humanost i požrtvovnost za našu zajednicu pa ću u sljedećim retcima to i učiniti.

Jedan od takvih ljudi u godini iza nas je Nikola Bistrović iz Svetog Jurja na Bregu o kojem sam pisala, a koji je u ranim dvadesetima doživio tešku nesreću na radnom mjestu i završio u invalidskim kolicima. Nakon nesreće život mu se iz temelja promijenio, no motivaciju za nastavak života vidio je u sportu, odnosno košarci, koja mu je dala mentalnu snagu da može lakše prebroditi svoje životne izazove. Njegova životna priča potaknut će svakog od nas da se zapitamo koliko često zdravo za gotovo uzimamo mogućnosti koje imamo od svog rođenja.

Druga osoba koju bih svakako istaknula je Mario Sever iz Štrigove, kriminalist i entuzijastični rekreativac, koji svojim primjerom promovira zdrav način života. Član je Atletskog kluba Međimurje i trener Biciklističkog kluba Mura Avantura iz Svetog Martina na Muri. Svoje znanje i iskustva sa zadovoljstvom prenosi na mlađe generacije i poznanike bez da išta traži zauzvrat, što je za svaku pohvalu.

Na treće mjesto odlučila sam staviti sestre Vlašić koje uz svoje svakodnevne obaveze tri dana u tjednu pronalaze vremena i ljubavi za djecu sa sindromom Down na kreativnim i sportskim radionicama. Danas kada svi stalno žurimo i vodimo život s puno obaveza, teško je pronaći vremena za sebe, a još teže možemo posvetiti vrijeme potrebitima u našem društvu. Zato sestre Vlašić zaslužuju jednu veliku peticu! Bravo!

Ostavi komentar