Zgrožena je cijela Hrvatska jer je zbog “nečijeg” propusta u zdravstvenom sustavu ugašen život 22-godišnjaka. Kontradiktorno je da živimo u svijetu moderne i napredne tehnologije s najviše bolesnika na svijetu. Fizičkih i onih s bubanim glavicama. Dakle, zdravstvo plaćamo (ti i ja) 23 milijarde kuna godišnje, ali se desi da netko umre na cesti. Doslovno. Međimurje je relativno OK po tom pitanju. Ako si iz Hodošana, po tebe stiže hitna iz Preloga, ako si iz okolice Čakovca, doći će službenici po tebe u kratkom roku, a po novome (relativno nedavno) postoji hitna i u Murskom Središću.
Postoje dvije skupine ljudi. Oni koji su stvarno bolesni, slome nogu, imaju infarkt, temperaturu od 39 nekoliko dana, pa zovu hitnu, ali u većini slučajeva sjede u čekaonici da ona druga skupina ljudi prva dođe na red. Oni drugi su ti koji malo zakašlju, boli ih glava, porežu si prst pa idu kod doktora. OK, kužim, imaš malu bebu pa brineš jer si maran roditelj, ali ako beba ima temperaturu, daš joj čepić u guzicu. Mislim, tako je meni mama dala i ozdravila sam nekim čudom. Malo je doktora, puno pacijenata, doktori puno rade za male pare (s obzirom na njihovo obrazovanje i stupanj odgovornosti), a nas ima svakakvih.
Rijetko sam bolesna. Idem na vađenje krvi, nađu mi jednu čudnu stvar za koju, naravno, nisu sigurni što je. Uzmem si godišnji jer kad obiđem sve pretrage, prođe ljeto, u dobrom slučaju. Pa onda na kraju dođu do prvotnog zaključka. “Osjećate se dobro?”, pita ažurna liječnica, odgovaram veselo da ne primjećujem ništa neobično u svom organizmu. Kaže liječnica da je to valjda stres. I sad se osjećam loše jer sam oduzela vremena i mjesto nekome kome je možda stvarno pomoć potrebna.
Za kraj se vraćam na djelatnike hitne pomoći naše krasne Dalmacije i jednu anegdotu u kojoj je dotična osoba čudom preživjela. Ne zbog hitne pomoći, nego zato što Bog čuva budale i pijance. Muška osoba pijana je sjela za volan, u autu je prevozila još dvije mlade osobe. Auto se u zadnji trenutak zaustavio na rubu litice, vozač je stao na ravno tlo, napravio korak i pao u provaliju.
Dvije šiljaste stijene stajale su mu pored glave, a on živ. Natukao se, slomio nekoliko rebra, ali čovjek je ŽIV. Hitna je stigla nakon pola sata jer su dotične gospodične trebale detaljno objasniti gdje se točno nalaze (u šikari, pored provalije, okružene stijenama). Stižu mladić i djevojka iz hitne, svaki ima 50 kilograma i skoro se ispovraćaju od količine krvi koja ih je zatekla. Trebalo je i unesrećenog maknuti s nepristupačnog terena i staviti ga u kola hitne pomoći, tako da mu se ne ošteti kralježnica. Nakon sat i pol muke i mučenja krenuli su za Zadar da ga saniraju.
