Trakavica zvana Agrokor razvukla se do svojih krajnjih granica – ali ipak stigle su još neke nevjerojatne činjenice. Ako niste znali određena zatvorska pravila, sad imate priliku i to saznati. Tipa kad se baš ne baviš stvarima poput razlike između pritvora i zatvora, nemaš pojma da se svjetla gase u 22 sata. Dakle, nema gledanja telke s novim cimerom do idućeg dana u 7 ujutro kad je doručak i dizanje. Nakon toga imaš prijepodnevne aktivnosti, pa ručak, ali ono najkatastrofalnije – iako je krevet pored tebe, ne smiješ ići spavati nego možeš čitati knjige ili gledati telku do otprilike 3, 4 popodne. Nakon toga je na redu šetnja od 2 sata. To je odličan raspored primjerice za neorganizirane ljude, pa nakon zatvora izađeš točan kao urica.
Bili bi zakinuti za sve te informacije da se gazda Ivica Todorić nije vratio iz Londona nakon godinu dana. Zamisli, od najbogatijeg čovjeka u Hrvatskoj, spao je na zatvorsku ćeliju, a kući je putovao (ne pjevajući) s normalnim pučanima. Kako se kolo sreće lako okrene. Ova kolumna će ipak biti posvećena cimerima i cimericama, a Ivica Todorić je slučajna poveznica, iako bude možda i on dobio novog cimera. O tom potom.
Rijetko je tko od nas prošao fakultetske dane bez ijedne priče o cimerima. Ima ih svakakvih, ali neke su priče jednostavno zabavnije od drugih. Kako to biva kod nas doma, curke više nisu tako uredne i krasne kakve su bile prije – barem u doba kad su se u školama učile osnove domaćinstva. Tako danas odemo na faks jedva da znamo složiti kajganu i skuhati čaj. Ali dobro, čovjek uči dok je živ pa malo po malo prokužiš da se prozori ne peru sami, kao ni suđe, pod, WC i ostalih 1000 segmenata naizgled malenog stana. Moje priče nisu tako brutalne, ali ostalima ne bih bila u koži. Cure koje ne znaju da korišteni tampon moraju baciti u koš, cure koje se linjaju i nikad ne počiste kosu iz odvoda, cure koje ne kuže da se WC mora počistiti nakon velike nužde, cure koje ne kuže da se u perilicu za suđe mora svaki put staviti tableta.
Kroz moj je život prošlo šestero cimerica, s tim da je jedna bila skoro pa vječna. Stanovi su svi bili više manje okej, ali interesantno je kakve sve životne (ne)navike imaju ljudi. U svakom slučaju veliku pusu šaljem svojoj Donni koja me učinila boljom osobom jer sam postala majstor učitelj domaćinstva.
