[layerslider id=”5″]
Unatrag nekoliko godina svi govore o tome da postajemo “pusta zemlja”, da se Slavonija i Dalmatinska zagora prazne brzinom munje, a i kod nas u Međimurju je slična situacija.
Ostajemo sve više zemlja u kojoj većina zaposlenih radi u javnom sektoru. I rade tako, s obzirom na to da najveći broj njih nikad nije radio kod privatnika, da misle kako rade “puno previše” za premalo novca. Mnogima od njih plaća od 5 do 8 tisuća kuna predstavlja “sitniš”, zbog čega ih sve više poprima sindrom da trebaju samo “dolaziti na posao”. Kao što sam već pisao, svi oni bi se trebali barem na nekoliko mjeseci zamijeniti s onima koji rade na sličnim poslovima u privatnom sektoru u prosjeku za oko 2.000 kuna manje plaće. Onda bi zapravo vidjeli što znači raditi.
Nema samo Dalmacija mladog i nadobudnog HDZ-ovca, koji je “preko noći” postao stručnjak za EU fondove, koji je na Facebooku objavio poruku naslova: “Ne okreći se, sine, nećemo te ni zvati” i požalio se da mu smeta što mediji prenose statuse onih koji odlaze iz Hrvatske.
Slično nadobudnog mladog HDZ-ovca imamo i mi. Zove se Matija Žugec i predsjednik je međimurske mladeži HDZ-a. Za ne baš previše uspješno vođenje stožera HDZ-a Međimurske županije u kampanji za parlamentarne izbore nagrađen je sigurnim poslom u Ministarstvu gospodarstva. Zbog njega je čak izvedena posebna akcija u kojoj je zbog zabrane zapošljavanja u dotičnom ministarstvu najprije zaposlen u Gradu Preloga, kako bi “zbog iznenadne ukazane potrebe rada na EU projektima” mogao biti premješten na radno mjesto u Ministarstvo gospodarstva.
Nevjerojatno je to kako je baš Žugec, kao i njegove očito brojne mlade i stare stranačke kolege, napredovao “preko noći” na poziciju visokopozicioniranog državnog službenika koji bi trebao raditi na ozbiljnom razvoju naše zemlje.
Nitko se više ne može zaposliti nigdje, samo zbog toga što se moraju zaposliti podobni. I što se onda događa kad nema stručnosti i mjerljivosti rada u javnim službama, nego vlada nepotizam i korupcija. Ništa drugo nego javašluk i slično.
”Nikada nisam trebala preporuku i intervenciju za bilo kakvu javnu uslugu i ne sjećam se da sam ja ili netko od mojih suradnika uzeo slobodan dan za liječničku ili administrativnu uslugu. Radno vrijeme tih institucija uređeno je tako da za to nema potrebe…” – riječi su Finkinje (45), više službenice u pravosuđu kojoj, za razliku od hrvatskih građana, nije normalno preko veze ići na pregled u državnu bolnicu ili tako ishoditi potvrdu ili dozvolu od javnih službenika.
Sociolog Renato Matić razgovarao je sa 60 državnih i javnih službenika iz 10 zemalja, podijeljenih u dvije skupine, na skandinavske zemlje i Njemačku te na Hrvatsku, BiH, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku. Službenici na višim i visokim položajima u policiji, pravosuđu i drugim javnim ustanovama govorili su mu o dostupnosti institucionalnih usluga kao što su specijalistički pregledi, izdavanju dozvola, potvrda, o političkom utjecaju na kadroviranje na profesionalne rukovodeće dužnosti te o napredovanju…
Matićevo istraživanje “Društvo i korupcija: politički utjecaj u profesionalnim strukturama javnih institucija kao čimbenik korupcijskog rizika”, objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa “Društvena istraživanja”, pokazuje zašto je Hrvatska tu gdje jest.
“U izravnoj je vezi s korupcijom i nepovjerenje građana u državu koju personificiraju političke elite te oni državni službenici koji zaboravljaju tko ih plaća, kome zahvaljuju funkcije i duguju lojalnost, te na društvenim odnosima koji osiguravaju plodno tlo za razvoj korupcije”, navodi Matić.
E, moji HDZ-SDP-HNS dečki, upravo zbog vas i vaših zapošljavanja nam mladi odlaze iz naše zemlje. Mladi ljudi odlaze jer smatraju da mogu imati bolju kvalitetu života u Njemačkoj, Austriji ili Kanadi. Odlaze jer gube vjeru u našu zemlju i institucije, a najmanje pak vjeruju političarima.
Naši ljudi su pravilno uočili da su političari oni zbog kojih nema i dalje “svjetla u tunelu”. Međutim, s druge strane ne vide način na koji bi mogli tu situaciju promijeniti. Masovni izlazak na ulice ne usude se pokrenuti jedini ozbiljni sindikati javnih službi, jer se boje što će biti poslije, pa samo “prijete i jauču”, kako bi opet dobili nekoliko posto na ionako velike plaće, za koje oni smatraju da su premale. S druge strane, radnici u privatnom sektoru ne štrajkaju, iako zarađuju u prosjeku 30 posto manje, jer nisu organizirani. Također svi ih uvjeravaju da do većih plaća jedino mogu doći kada bi se smanjila izdvajanja za javni sektor. U pitanju su potpuno suprotstavljeni tabori koji ne mogu pokrenuti promjene.
Sve to koriste stranke, koje su nametnule podobništvo umjesto stručnosti kao uvjet za kadroviranje, te su s drugim malim i velikim privilegijama svih onih koji se vrte oko njih, posebice zapošljavanjem u javnom sektoru, stvorile takvu situaciju da u ovoj zemlji više nitko ne vidi da se bilo što može promijeniti. Da konačno postanemo normalna zemlja kao što je to Njemačka ili neka druga na Zapadu, a sve više i na Istoku, osim Mađarske i Poljske.
Dok je takva situacija, stranački podobnici poput šefa mladeži HDZ-a Matije Žugeca moraju se “pokriti po ušima” umjesto da bilo kome dociraju, jer su upravo oni najveći uzrok zbog čega ljudi odlaze iz Hrvatske.
