[layerslider id=”5″]
Pitam se ovih dana jesam li ponavljanjem pojedinih stvari koje nikako da se počnu mijenjati u našoj zemlji već dosadio ne samo sam sebi, nego i posebice vama, poštovani čitatelji, a onda ponovno naletim na rečenice koje me tjeraju da opet pišem o nečemu o čemu sam već pisao, ali s nekim drugim primjerima kako se mi Međimurci mijenjamo, poštujemo zakone, prilagođavamo se novim pravilima ponašanja, posebice sada kada smo ušli u EU, dok ostatak Hrvatske pokazuje nevjerojatne otpore prema tome.
Kažu da je ponavljanje majka mudrosti, pa će se možda od svega ipak nešto konačno primiti kako bi u cijeloj našoj zemlji zakoni vrijedili za sve jednako. Jer ovako ispada da smo mi Međimurci zaista veliki bedaci.
Nažalost, otpor prema promjenama najveći je u našoj Dalmaciji, u kojoj svi obožavamo ljetovati, volimo se dobro odmoriti, probati ribu i vino, ali… Da, nakon svega ovog lijepog idu ipak tri točke, jer prema onome što se tamo događa, kada je u pitanju poštovanje zakona i pravne države, za njih to ne vrijedi.
Tamo se igra po nekim drugim pravilima igre, kao da se još uvijek živi u Jugoslaviji, koju je trebalo “minirati” na svakom koraku, a ne više od 25 godina u voljenoj Hrvatskoj.
Iako se vijori “crven-bijeli-plavi”, ruka uvijek obavezno na srcu, pjeva “Croatio, iz duša te ljubim” ili “Lijepa li si”, braniteljskih penzija ima ponajviše u državi, sve je super dok treba nešto dobiti od države, ali kada treba platiti porez, odnosno raditi kako to hrvatski zakoni nalažu, onda se jedina nam Hrvatska više ne tretira kao majka, već kao zla maćeha.
Nakon što sam već pisao o tome kako nikoga nije briga što se in flagranti ne poštuje fiskalizacija, kako se više od 50 posto turizma odvija u sivo-crnoj zoni, uopće ne prijavljuje velik broj turističko-ugostiteljske djelatnosti itd. Da ne nabrajam dalje, jer sada je na red došla tema: zbrinjavanje otpada.
Naime, živac mi je opet digao podatak koji je izrekao u razgovoru za naše Novine prvi preloški komunalac, Siniša Radiković, da prosječno u Splitu plaćaju odvoz otpada 30 kuna po domaćinstvu, iako ga uopće ne sortiraju, dok je kod nas koji sortiramo cijena oko 45 (ja bih rekao da je to i više, čak 50 – 60 kn).
Definitivno sam popiz… kada sam, ne budi lijen, malo izguglao Čistoću, splitsko komunalno poduzeće, i saznao kako se hvale na sva zvona da isplaćuju prosječnu plaću od 7500 kn neto mjesečno, da splitski smetlari zarađuju više od medicinskih sestara ili učitelja, a vozači smetlarskih kamiona više i od najbolje plaćenih radnika, pa i šefova u Međimurju, jer mogu zaraditi i do 10.000 kn svaki mjesec.
Nije čudno da se u Splitu ne žele mijenjati. Da ne žele sortirati otpad, nego i dalje sve tretirati kao smeće i bacati ga, ako treba, i u prirodu. Ili možda danas-sutra dovoziti ga nekamo k nama, pa da im ga sortiraju naši radnici za 2500 kn. Svi su tamo zadovoljni ovakvim stanjem stvari. I radnici Čistoće, u kojoj se radi za prosječnu plaću koja je danas, nažalost, san većine međimurskih radnika – 1000 eura, i običan puk koji plaća duplo manje račune od nas u Međimurju koji sortiramo više od 60 posto otpada.
Direktor Radiković i to je lijepo objasnio. Sortiranje otpada košta, treba platiti radnike koji rade na tome (koji su na međimurskim, a ne splitskim komunalnim plaćama, znači vjerojatno negdje oko minimalca). Nakon toga, kada se sve to odradi, treba ga i prodati kako bi se dale plaće i pokrili svi drugi troškovi, a cijene na burzi otpada sve su niže i niže. I kako se jedno s drugim ne pokriva, opet da se ne uđe u minus-razliku, treba prevaliti na teret građana, odnosno nas koji plaćamo račune.
Hoće li netko od naših političara konačno reći da je dosta i javno prozvati one koji se ne žele prilagoditi novim pravilima ponašanja. Jer, ako se to ne dogodi, vrlo lako bismo mi na svojim računima mogli dobiti neku poreznu naknadu jer drugi neće razdvajati otpad, pa ćemo mi plaćati 100, a ovi koji se ne žele mijenjati 50 kn i opet nas ismijavati: A ća hoće ovi Zagorci!
