15 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Tako dugo dok šutimo i trpimo, ništa se neće promijeniti

[layerslider id=”5″]

Pravih prosvjeda u Hrvatskoj nije bilo jako dugo, posebice onih obespravljenih i poniženih građana koji svoju egzistenciju umjesto izlaska na ulice sve češće moraju potražiti u inozemstvu.

Većina naših ljudi i dalje ide linijom manjeg otpora i ne usudi se javno protestirati ili pak izaći u medije sa svojim pričama u kojima su nagrabusili jer su ostali obespravljeni i nemoćni protiv “jačih igrača”.

Srednji sloj “normalnih“ građana bez suludih ambicija, koji bi trebao biti u Hrvatskoj većina, postao je teška manjina i sve bliže je onima najsiromašnijima, poput naših jadnih penzionera koji moraju mjesec preživljavati s manje od 2.000 kn, a o smještaju u neki od domova mogu samo sanjati.

Građanima se u isto vrijeme i dalje serviraju “predstave za javnost” u kojima se kao poduzima “nešto” protiv dijela elite poput neslavnog početka policijsko-pravosudnog razrješavanja afere Agrokor. Nazire se još jedna pravosudna trakavica kojoj se ne vidi kraja i pravednoga pravorijeka.

Na tim pravosudnih farsama najbolje se vidi kako se hrvatsko društvo zadnjih dvadeset godina razdijelilo na one koji imaju sve više i one koji imaju sve manje, na one koji mogu izbjeći ruci pravde bez problema i kada su u pitanju najteža kaznena djela i većinu običnih građana koji moraju poštovati zakone i koje se “gazi” na svakom koraku. Najlakše je reći onima koji nemaju da se “stave u okvire mogućega”, dok istovremeno elita troškari bez reda vrlo često novac koji joj ne pripada, odnosno koji nije zaslužila, često koji je od svih nas – poreznih obveznika.

U takvoj podjeli “uloga” i naša političko-korporativna družina je ona koja i dalje želi samo jedno: zadržati stečene pozicije ili pak doći do njih i imati još više. Na drugoj je strani ostatak najvećeg broja običnih građana koji jedva preživljavaju i “financiraju“, između ostalog, i veliki dio pripadnika tog elitnog društva, posebice kada su političari, dužnosnici i svi mogući uhljebi u pitanju.

Uglavnom, kao i mnoge druge zemlje, posljednjih godina postali smo društvo u kojem naša elita živi život koji nikako nije primjeren ostatku društva.

Zahvaljujući politici, ali još više onima koji bi trebali biti njezin korektiv – medijima, čiji je određeni broj članova koji se uklapaju u elitističke “ladice“ (bogat, utjecajan …) postao njezin dio, tako stvoreni establišment jednostavno se odmetnuo od ostatka zemlje.

Stoga nije čudno da međusobni obračuni političke elite oko toga tko će biti na vlasti ljudima danas predstavljaju ništa drugo negoli borbu za novac i bogatstvo. Institucije reagiraju tek kad se dogodi nešto na što se “mora” reagirati, dok se suštinski ne rješava zapravo ništa zbog toga što se ne donose pravedne presude.

Stoga je teško očekivati da će se nešto bitno promijeniti u našoj zemlji, bez obzira tko zasjeo na vlast, bilo prijevremeni izbori ili ne. Vjerojatno će zbog takve situacije biti i sve manje sluha prema malom čovjeku koji se vrlo često sam mora boriti za svoja prava na svakom koraku od onih radničkih, do onih u sustavu, koji svoje moćne mehanizme uglavnom prezentira upravo na najslabijima.

Reforme koje najavljuje svaka naša Vlada u svemu tome očito su se negdje usput izgubile.

Kada nam se nameću “afere”, koga briga što se u državnim i javnim službama i dalje ne zapošljava po kriteriju znanja i sposobnosti.

Ostaje građanima i mogućnost da se pobuni, poput demonstracije koja se događaju u mnogim zemljama, ali ne i kod nas. Ostaje im i pravo glasa na izborima, ali koja je to politička opcija koja može napraviti red u toj međusobno isprepletenoj i povezanog hrvatskoj eliti. Trenutačno je nema na vidiku i normalno da onda Vlada apatija i sve manja izlaznost na izbore jer “svi su oni isti”.

 

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE