[layerslider id=”5″]
Dolazi vrijeme Božića, kada bi duhovno trebalo biti važnije od materijalnoga. No, bez obzira tko koliko bio produhovljen ili na neki drugi način ispunjen u životu, uvijek se na kraju postavi pitanje – novca.
Kod nas u nedostatku ozbiljne tržišne utakmice svi su zainteresirani da novac “dijeli” što više država. Iako je na vlasti “desna” opcija, koja bi trebala zagovarati žestoke bolne rezove kako bi se ustabilile javne financije i konačno uvela tržišna utakmica, njezin prvi važan potez je donošenje proračuna koji sugerira da će se naveliko troškariti u sljedećoj i idućim godinama. Posebice kada su u pitanju određene velike interesne skupine koje treba imati uz sebe.
Plenkovićev HDZ ne cilja tu samo na branitelje, posebice one umirovljene, već, po svemu sudeći, uz sebe i stranku opet želi dobiti i što više državnih i svih drugih službenika vezanih na proračun, kako bi zacementirao vlast na vrijeme dulje od četiri godine. Stoga nije čudno da je već počelo masovno zapošljavanje u svim državnim službama (p. s. Preporučujem svima onima koji se žele uhljebiti u neku državnu službu da hitno nabave iskaznicu HDZ-a ili MOST-a!).
U našoj zemlji najviše se busaju u prsa oni veliki Hrvati, domoljubi i tzv. desničari koji ne mogu bez socijalizma sovjetskog tipa, bez države, bez koje bi propali i bili na društvenim marginama. Oni jedini imaju pravo na takvu domoljubnu “socijalističku” Hrvatsku (mogao bih s obzirom na njihove ideale vrlo lako staviti još jedan pridjev uz “socijalistički”, poznat u Njemačkoj prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata), dok istovremeno svima onima koji slijede istinske ljevičarske i liberalne ideje predbacuju da su komunisti, jugonostalgičari i pitaju “gdje ste bili ‘91.” kao da su u rat išli za penzije, a ne za Hrvatsku, poput tihe većine drugih.
Čini mi se stoga da će se u naredne četiri godine biračka naklonost i kupovanje socijalnog mira ciljanih skupina tzv. desne provijencije, odnosno svih onih koji su vezani uz državu, opet skupljati zahvaljujući rastrošnosti države, kao da živimo u državnom socijalizmu, a ne liberalnom kapitalizmu.
Očekivao sam nakon donošenja proračuna da će ekonomski analitičari (neo)liberalnih uvjerenja, poput Velimira Šonje, opet skočiti “na sve četiri” prema napuhanom proračunu poput balona koji je izradio ministar financija Zdravko Marić, kao i financijskim obećanjima koja se dijele kapom i šakom. Naime, Šonje, kao i mnogi drugi njemu slični ekonomski analitičari, zadnjih šest-sedam godina, otkako je započela kriza, a posebice otkako je SDP došao na vlasti, tukao je teškom artiljerijom po Vladi i financministrima Liniću i Lalovcu, zahtijevajući štednju kao jedinu alternativu za bolje sutra. Od 2010. godine slušamo od njih kako treba našu zemlju postaviti na “tržišnim osnovama”, da treba rezati gdje se stigne, kako bi se stabilizirale javne financije itd.
Ali sada nema ih nigdje, utihnuli su poput “malog miša”, zar je i njima nova vlast nešto obećala? Zar nisu reforme i štednja više jedina alternativa, zar je prošla kriza i država može troškariti kao za vrijeme Sanadera i troduplog bojanja tunela!?
Jer, ne samo da prema onome kako izgleda proračun za 2017. godinu više nisu potrebni rezovi i štednja, već je on utemeljen gotovo pa na kladioničarskoj prognozi rasta hrvatskog BDP-a, koji jedini može donijeti njegovo očekivano punjenje. A što ako Marić izgubi okladu, ako se ne
ne ostvari rast od vrlo optimističnih tri i više posto?
Ministru financija neće se dogoditi ništa, može eventualno ostati bez ministarske fotelje, što njemu i neće teško pasti jer može, ako nikamo drugamo, onda u Agrokor, kao što se ništa nije dogodilo ni burzovnim dilerima kada su prokockali milijarde novca investicijskih banaka i fondova. Štoviše, još su neki od njih i nagrađeni.
Vjerujte da će isto tako biti i u našem primjeru. Neće nam preostati ništa drugo nego da se država zaduži, a očito ova Vlada ima signale da to neće biti problem.
Pa, ako je tomu zaista tako, kud puklo da puklo, krenimo i mi u šoping i peglanje kartica, ipak je kriza prošlost, kaže Plenkijeva Vlada, i nastupa potrošačka groznica! Počastite sebe ili partnera/partnericu nečim lijepim za ove blagdane.
U naredne četiri godine ionako ništa ne morate brinuti, sve ćemo to ipak mi, uključujući vlastiti božićni šoping, jednoga lijepog dana iz vlastitog džepa platiti!
Zašto bi sretan Božić bio samo “njima”, neka bude svima!
