8 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

SDP je prestao biti stranka ideala i zbog toga je u problemima

[layerslider id=”5″]

SDP je i u Međimurju u sve ozbiljnijim problemima. Počelo mu se događati isto što i na državnom nivou. Nije problem samo u karizmatičnosti stranačkog lidera (iako to nije zanemarivo), već ponajprije što taj vođa nudi onima koji ga podržavaju kako unutar stranke, tako i na izborima.

U stranku i stranačko vodstvo, zajedno s Milanovićem u posljednjih petnaestak godina, uglavnom su došli ljudi koji su zastupali određene interese ili interesne skupine.  

Kada se to prevede na lokalni nivo, onda su to sitni, privatni interesi pojedinaca, pa se u vrh stranke i na čelne pozicije guraju uglavnom oni kojima je jedino važno da se negdje uhljebe barem za 6-7 tisuća kuna plaće uz nekakav dodatni “honorar” poput mjesta u upravnom vijeću ili nadzornom odboru kamo ih delegira opet politika, kako bi imali iznadprosječna mjesečna primanja.

Svima njima, nažalost i starim, a pod obavezno novopečenim vodećim SDP-ovcima glavni je cilj biti što bliže “peći” i preko politike osigurati životnu egzistenciju.

Budući da se ne mogu uvijek ispuniti sve želje, odnosno nekome se one ostvaruju preko reda, a drugi moraju “čekati na red”, počeli su i problemi i istupanja iz stranke.

Uglavnom, više se ne ulazi i izlazi u SDP zbog ideala, već zbog čistih (osobnih) interesa.

Zašto je SDP izgubio sve ove izbore? Prije svega zbog toga što su izgubili ono osnovno – identitet. Postali su liberali, umjesto ljevičara. Veliki broj stranačkih uhljeba koji nema nikakve veze sa socijaldemokracijom i ljevičarstvom, već su u toj stranci isključivo iz klijentelističkih pobuda.

Umjesto da pridobije za sebe radnike, obespravljene građane poput blokiranih, studente i siromašne, Milanovićeva Vlada nije odustajala praktički do kraja mandata od “trećeg liberalnog puta”. Nikad se nije solidarizirala s onima kojima se “ideološki” morala, već se za ostanak na vlasti, kako u vlastitim redovima, tako i izvan njih, pokušala osloniti na srednji i viši sloj građana koji je uglavnom vezan za državne ili lokalne jasle.

Uzalud sada oni pričaju o 5.000 kuna minimalne plaće. Zašto takvu odluku nisu donijeli kada su bili na vlasti. Istraživanje udruge Zora u Međimurju pokazalo je da su kod nas ljudi najnezadovoljniji zaštitom radničkih prava. Klub 1000 eura je trebao okupljati radnike, a ne vlasnike tvrtki i tada bi vidjeli pravo stanje.

Međimurje je oduvijek bilo dobar putokaz onoga što bi se moglo događati u Hrvatskoj, a tako je i danas. Nažalost, to je u ovom trenutku tužna činjenica masovnog odlaska svih onih koji odlaze ponajprije zbog naših slabih satnica, premalih plaća, nezaštićenih radničkih prava, ali i ogorčenja jer se primjerice u javnim službama zapošljavaju samo podobni, a stručni moraju “trbuhom za kruhom”.

Stoga bi borba za pravednije društvo trebala biti glavna vodilja u djelovanju te stranke u našem kraju. Međutim, ništa od toga.

Ono što dodatno zabrinjava je činjenica da i građani prihvaćaju društvo u kojem će pravo prvenstva imati “naši”. To stranačko zapošljavanje postaje gotovo pa normalna stvar, kao što je to još bilo i ostalo sitno mito za ostvarivanje nekakve usluge. Danas se u javnim tvrtkama, institucijama i službama najčešće zapošljavaju SDP-ovci, HDZ-ovci, HSS-ovci, HNS-ovci, Hrastovci, Reformisti ili što već, umjesto da to budu Ivan, Pero, Marija ili Petra.

Umjesto da bude prvi zagovornik pravednijeg društva, SDP je postao zagovornik interesnih skupina i stranačkog uhljebljivanja i zbog toga je postao isti kao oni kojima je to nekada s pravom predbacivao HDZ-u ili HNS-u. Danas to više ne može biti slučaj.

I dok se nešto ne promjeni po tom, ali i drugim svjetonazorskim pitanjima od kojih su odustali, dok im privatni interesi budu važniji od ideala, kod običnih birača koji su onih presudnih petnaestak posto na svakim izborima, neće dobiti simpatije i glasove, pa tako ni vlast i mogućnost promjene cijelog društva nabolje. Ako je ovoj njihovoj političkoj garnituri uopće tako nešto u interesu.

Uglavnom, u SDP-u očito još nije došlo vrijeme za modernog i karizmatičnog ljevičara poput Jeremyja Corbyna koji je na čelu oporbenih Laburista, ali i njegove sljedbenike koji su u stranci zbog ideala, kako bi se borili da većini bude bolje, a ne da se zadovoljavaju nečiji partikularni ili privatni interesi.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE