[layerslider id=”5″]
Za mjesec dana pred nama su još jedni lokalni izbori, 21. svibnja u prvom krugu, odnosno ako bude potrebno dva tjedna kasnije, 4. lipnja, u drugom krugu, kada biramo na četverogodišnji mandat našu lokalnu samoupravu: župana, gradonačelnike i načelnike. Također se biraju naši predstavnici u županijskoj Skupštini, gradskim i općinskim vijećima.
Kao rijetko kada očekuje se žestoka borba za mjesto župana, jer su praktički sve relevantne političke opcije u našoj Županiji istaknule kandidate, s vjerom da izazivači glavnog favorita, prema sadašnjem stanju stvari, odnosno anketama, Matije Posavca, mogu izboriti drugi krug i u njemu ga pokušati pobijediti.
Puno je izvjesnija situacijama u gradovima i općinama, gdje neće biti toliko puno kandidata, ali ostaje za vidjeti za koje će se birači odlučiti, jer iznenađenja su uvijek moguća.
Što se tiče izborne kampanje, kandidati bi u njoj prvenstveno trebali motivirati birače da u što većem broju izađu na izbore kako bi to zaista bio pravi test njihove političke vjerodostojnosti, kako se ne bi dogodilo da odaziv bude puno manji nego što je to bio slučaj dosad, kada su uvijek izbori za lokalnu samoupravu pobudili velik interes i odaziv naših ljudi.
Naime, našim građanima u svakodnevnoj borbi za golu egzistenciju, koja uključuje odlazak na rad u inozemstvo, pun je kufer političara i politike u kojoj nema nikakvog pomaka nabolje u realnom životu, već se za “normalnu” plaću, dostojanstven odnos prema radniku i pristojan život mora bježati raditi u Njemačku ili neke druge zapadnoeuropske zemlje.
Stoga im još jedni izbori više nisu tako važni kao što su to nekad bili i upravo se zbog toga političari moraju potruditi da dopru do svojih birača i uvjere ih da se isplati ići glasovati i zaokružiti njihovo ime i prezime.
Ono o čemu itekako moraju razmišljati naši političari u naredne četiri godine jest situacija da zadrže radno sposobno stanovništvo u svojem gradu ili općini. Jer, ako će se nastaviti odljev radne snage, a u zadnje četiri godine, koliko traje jedan politički mandat, najmanje je 5000 ljudi otišlo raditi u inozemstvo, pitanje je tko će puniti proračune lokalne samouprave.
Jer, proračuni općina i gradova u najvećem postotku pune se iz poreza na dohodak građana koji ovdje žive, odnosno imaju prebivalište i rade u našoj zemlji. Zbog istog razloga naši politički dužnosnici itekako bi morali paziti kada sklapaju određene poslove u sklopu izravnih pogodbi i javne nabave da ih daju onim međimurskim i drugim tvrtkama koje pošteno izvršavaju svoje obveze prema državi i lokalnoj samoupravi, odnosno daju plaće radnicima, a ne da se za iste angažiraju oni koji imaju jednog ili nijednog zaposlenog. Sve to na kraju ima utjecaj na punjenje lokalnog proračuna.
Uglavnom, najveći izazov pred lokalnom samoupravom u naredne četiri godine jest kako zadržati mlade, kao i one u najboljim godinama. Bez njih, odnosno njihova dobrog zaposlenja i zadovoljstva životom u vlastitom kraju, nema budućnosti.
To znači da se hitno mora stvoriti klima i uvjeti da se prosjek plaće podigne barem za tisuću kuna, s 4 na 5 tisuća kuna, odnosno da većina tvrtki i obrta teži plaći od barem 7500 kn.
Tvrtke koje će osigurati da isplaćuju takve plaće trebale bi imati prioritet kada je u pitanju njihovo privlačenje u naše gospodarske zone i davanje olakšica. Nikako se ne smije dopustiti da nam i dalje dolaze tvrtke koje ne žele davati plaće od 4000 kn naviše.
Također bi itekako trebalo vidjeti što se može učiniti da se smanje troškovi života, a to se posebno odnosi na novi porez na nekretnine, koji nikako ne bi smio biti viši od komunalne naknade, kao i na sve moguće cijene koje su u ingerenciji lokalne samouprave i tvrtki, poput odvoza otpada, vode itd.
I za kraj ono što je možda i najvažnije kada je u pitanju vjerodostojnost lokalnih političara.
Naši političari i dužnosnici trebaju stvoriti pozitivno okruženje u kojemu birači neće imati osjećaj da su se “odmetnuli od građana”. Nažalost, i kod nas je to postao trend u kojem se nemilice zapošljava tamo gdje lokalna samouprava ima utjecaj: po političkom ključu, vezi ili nekoj drugoj vrsti nepotizma. Prvo i osnovno, nepotrebno zapošljavanje hitno treba prestati, a nepoštenu praksu, kada se zapošljava tako da nitko drugi nema šanse, već samo “naši” – ukinuti.
Samo tako politika može vratiti povjerenje svojih građana i osigurati daljnji razvoj demokracije.
