[layerslider id=”5″]
Što zapravo znači danas biti u Hrvatskoj “loš” ili “dobar” Hrvat? Zar svaki dobar i pošten Hrvat ne bi trebao prvenstveno razmišljati o tome kako svojim radom, poduzetničkom inicijativom, poštenjem i plaćanjem dobavljača, radnika i poreza doprinosi opstojnosti i napretku svoje zemlje?
Je li takav bio Ivica Todorić i njegov Agrokor da zaslužuje “oprost grijeha”? Gdje su sada crkva, branitelji, desničarsko-konzervativne udruge da prosvjeduju kada je tisućama ljudi ugrožena egzistencijalna opstojnost zbog ogromnih dugova koji su stvoreni i vrlo je neizvjesno kako će se vratiti, odnosno hoćemo li mi porezni obveznici na kraju ipak morati platiti račun za milijarde i milijarde neplaćenih kredita i svega drugoga.
U našoj Županiji većina nas doživljava modernu Hrvatsku kojoj su temelj njezine uspješnosti – rad, a ne samo Domovinski rat i branitelji. Kod nas se cijeni i poštuje prošlost, zbog svih naših Međimuraca koji su dali život za Lijepu Našu i borili se za našu zemlju, ali živi se od rada i djelovanja u sadašnjosti i debelo razmišlja o tome što donosi budućnost.
Kod nas se lokalno i dalje previše razmišlja o “projektima”, infrastrukturi. No, takva ogromna ulaganja, poput kanalizacijske mreže, koja mogu kratkoročno postići veću zaposlenost, istovremeno donose novo zaduživanje, jer se ne mogu realizirati u sklopu ne jednoga nego nekoliko proračuna.
To se najbolje vidi u proračunskim rupama koje zbog izgradnje kanalizacije već niz godinama muče, primjerice, Općinu D. Kraljevec, a sve više pritišću i Grad Čakovec.
Bez obzira na to što su se SDP i HDZ međusobno optuživali koliko (ni)smo dobili sredstava iz EU fondova, činjenica je da dosad, a i ubuduće, ta sredstva premalo idu onima koji generiraju rast i razvoj.
Da, uzeli smo i mi u Međimurju dosta novca, ali on je otišao uglavnom za infrastrukturu i raznim udrugama civilnog društva koje su stvorile biznis od EU projekata, dok se premalo podržavaju poduzetništvo, inovativnost, kreativnost, visoke tehnologije, od čega svi očekujemo “čuda”, jer samo na taj način možemo doći s našim plaćama na zelenu granu.
Uglavnom, i dalje se premalo priča i govori o tome hoće li uskoro “običan” zaposlenik imati malo više novca u vlastitom džepu, već se sve svodi na one sektore koji bi trebali doći na red tek kada se barem donekle svojim plaćama približimo europskom standardu.
Na političkoj sceni nisu se dosad nudila rješenja koja su se pokazala efikasnima kod drugih koji izlaze iz krize, niti je bilo volje da se mijenjaju stvari tamo gdje curi novac. Uhljebi, previše šefovskih pozicija u državnim i lokalnim službama i javnim tvrtkama i sve drugo.
Mi u Međimurskim novinama već godinama unatrag upozoravamo da se ništa neće promijeniti nabolje dok se ne profesionaliziraju državna uprava i lokalna samouprava, dok se ne raščiste državne tvrtke i javne institucije “našim ljudima”, tj. uhljebima – članovima i simpatizerima političkih stranaka, rođacima i kumovima, te da na njihova mjesta zasjednu nestranački stručnjaci.
Naši političari čuju da se tako nešto ne bi trebalo događati, čak se i deklaratorno protive takvoj praksi, ali i dalje iza kulisa rade po svome. Uhljebljivanje koje se događa u Međimurju proteklih nekoliko godina doseglo je vrhunac jer se i za službenička mjesta ili pak, primjerice, učitelja u školi traži pristupanje nekoj od političkih stranaka, posebice onih koje vladaju u našoj Županiji, ali i državi. Znači važno je biti u nekoj od mainstream stranaka koja ima prste u odlučivanju pri izboru.
Vrlo nezgodno u situaciji kada dolaze lokalni izbori, kada bi trebalo kazniti one koji zagovaraju nepotizam i uhljebljivanje, a dati priliku onima koji zagovaraju, primjerice, volonterski rad u politici i dužnosničkim pozicijama lokalne samouprave, konkretnu pomoć u olakšavanju života naših građana i veću perspektivu u zapošljavanju s iznadprosječnim plaćama.
Takvih, nažalost, kod nas i dalje nema na vidiku, uglavnom svi politiku i dalje vide kao priliku da zadovolje osobne interese. Štoviše, one koji su za moralniju politiku proglašavaju nepoželjnima i naivnima: jer tko je vidio da se netko bavi politikom a da od toga nema koristi!
