[layerslider id=”5″]
I dok mi u “Međimurskim novinama” već godinama unatrag upozoravamo da se ništa neće promijeniti dok se ne profesionalizira državna uprava i lokalna samouprava, dok se ne raščiste državne tvrtke i javne institucije “našim ljudima”, tj. uhljebima – članovima i simpatizerima političkih stranaka, rođacima i kumovima te da na njihova mjesta trebaju zasjesti nestranački stručnjaci, nažalost, nikako da izađemo iz tog sve više začaranog kruga lošeg upravljanja u javnom sektoru koji će nas kad-tad “doći glave”.
I ako se tako nastavi, ostat ćemo bez najboljih ljudi, mladih i ljudi u najboljim godinama koji masovno napuštaju sustave kada vide da ne mogu napredovati zahvaljujući tome jer vrijede, već se moraju učlaniti u neku stranku da bi dobili plaću koju zaslužuju.
Niti ova Vlada neće moći do kraja mandata opstati na sceni aku u potpunosti ne promijeni obrazac ponašanja u “kadroviranju”, odnosno ako odmah ne započinje s reformama, posebice onim sektorima u kojima debelo zaostajemo za Zapadom.
I ne samo da zaostajemo za ozbiljnim europskim zemljama i što nas prestižu one za koje smo smatrali da su “neozbiljne” poput Bugarske i Rumunjske, već debelim koracima naprijed idu i drugi u našem okruženju poput: Albanije, Kosova i Srbije. Samo se kod nas ništa ne mijenja.
Albanija primjerice iz cijelog svijeta povlači svoje najbolje stručnjake, koji su se školovali na prestižnim svjetskim sveučilištima, daje im plaće iste ili čak veće nego mogu zaraditi u SAD-u ili nekoj drugoj zemlji kako bi preuzeli najvažnije pozicije u sustavima državne uprave i tvrtki koje treba mijenjati. Kod nas se, nažalost, događa obrnuti proces. I oni koji nešto vrijede odlaze raditi vani.
Novi val odlazaka, posebice mladih i ljudi u najboljim godinama, događa se protekle tri-četiri godine kada je Hrvatska ušla u EU. Političari su potpuno nespremni dočekali tu najveću prednost za naše ljude nakon što smo postali dio zajednice najbogatijih europskih zemalja u kojima se može zaraditi mjesečno četiri-pet puta više nego kod nas.
Već tada mi je bilo jasno što će se dogoditi, uostalom zbog toga smo mi u Međimurskim novinama 2013. godine snažno zagovarali ulazak Hrvatske u EU, jer smo znali da samo otvaranje tog tržišta može otvoriti oči našim poslodavcima da je prošlo vrijeme “prvobitne akumulacije kapitala” i da ako žele kvalitetne radnike u svojim tvrtkama moraju početi isplaćivati više plaće. Nažalost, kod nekih i dan-danas to nije jasno.
Jer došlo je vrijeme da se taj val odlazaka zaustavi. Jednostavno svi mi koji živimo u našem kraju, Međimurju, imamo dovoljnu kvalitetu i infrastrukturu i sve ostalo, ali hrvatski i naši domaći političari nikako da nam osiguraju preduvjete da imamo uvjete za puniji i manje stresniji život nego je to danas slučaj.
Jer mogu oni pričati što god hoće, ali neće se situacija kod nas ništa popraviti dok zaposleni neće moći živjeti kvalitetno od svog rada i zarađene plaće, kao što je to slučaj u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoeuropskoj zemlji. Kada ćemo zarađivati dovoljno za život da se ne moramo zaduživati i nakon toga bankama vraćati najveći dio plaće, nakon što su nas one opskrbile karticama i kreditima kako bi mogle na nama zarađivati od besramno visokih kamata, kako bismo živjeli u iluziji da imamo standard poput nekog Nijemca.
Građani više ne žele trpjeti populističke besmislice, nesposobnost političara i uzaludno trošenje novca poreznih obveznika, već traže one koji će ponuditi kvalitetna rješenja za rješavanje dobro poznatih problema koji se konstantno guraju pod tepih.
Uspješnom će se moći proglasiti samo ona Vlada koja će se odreći u startu bilo kakvoga osobnog interesa pojedinaca, odmaknuti stranačke aparatčike od sigurnih radnih mjesta i svakoga mogućeg nepotizma te se okrenuti osiguravanju okvira za kvalitetniji život u Hrvatskoj, pa tako i u našoj Županiji.
