[layerslider id=”5″]
Reforma javne uprave i službi, ali i tvrtki u kojoj država ima bilo kakve vlasničke udjele prije svega bi trebala biti takve prirode da se poboljša njihova efikasnost, da se podobnost zamijeni stručnošću, da oni koji su sposobni budu nagrađeni, a oni koji se ne žele mijenjati da više ne mogu raditi taj posao.
Međutim, nitko od vladajućoj u zemlji nije poduzeo ništa da se počinju mijenjati stvari u tom sektoru. Nije to nimalo čudno kada je većini naših političara najvažnija stvar biti profesionalac, živjeti na račun politike.
Kada tako nešto vide oni koji se ne mogu dokazati u svom poslu zahvaljujući svojoj sposobnosti, odnosno stečenoj stručnoj spremi, onda nije čudno da se politikom počinju baviti sve više oni koji u njoj vide jedinu priliku da se proguraju na ona radna mjesta za koja nikako ne bi mogli kandidirati jer su “obični ljudi”.
Takva situacija donosi strahovitu negativnu selekciju kada su političke stranke u pitanju. Umjesto onih najboljih i dokazanih u društvu, u političke stranke upisuju se uglavnom oni koji ne bi mogli raditi u javnom sektoru da nisu u nekoj stranci.
Stoga nije čudno da je i posao profesionalnog vatrogasca u JVP “zlatna koka”, jedan od najpoželjnijih u ovom trenutku. Puno bolje je plaćen nego u privatnom, što je moguće samo kod nas, kao i za brojne druge službe, pa je tako sve više onih koji su nezadovoljni jer ga ne mogu “ubosti”.
Kod zapošljavanja u javnim službama nije dobro da se uopće spominje politika. Jer kod svih drugih kandidata koji nisu politički aktivni ostavlja gorak okus “da se više nigdje ne možeš zaposliti u javnom sektoru ako nisi član “prave” stranke”.
Ono što pak je katastrofalno kada je negativna selekcija u stranačkom kadroviranju u pitanju nova je i još gora dimenzija od samog zapošljavanja stranačkih podobnika u javnom sektoru.
Naime, ne postaje problem samo to što je npr. frizerka koju je stranka zaposlila kao blagajnicu u nekoj javnoj tvrtki, u kojoj je plaća sa SSS-om 7.000 kuna, oduzela posao nekoj “običnoj” osobi koja ima potrebnu stručnu spremu, znanje i iskustvo za obavljanje ovog posla.
Još je gore što se takva osoba koja se zaposlila u javnom sektoru zbog političke podobnosti jer nije uspjela izgraditi svoju profesionalnu karijeru za ono što se školovala, “gura” dalje u visoku politiku. Da se razumijemo, ovo je banalan primjer, uopće nemam ništa protiv frizerki da mi ne bi neka od njih nešto zamjerila. Dapače, vjerojatno bi neke od njih bile bolje ministrice od aktualnih. Međutim, ako stranka na terenu nema visokoobrazovane i stručne kadrove, žene i muškarce koji su se dokazali u svom poslu, a ne da ih se trebalo zapošljavati u javnom sektoru kako bi ih se guralo “prema Zagrebu”, onda postaje potpuno jasno zašto smo mi u banani i zašto ne možemo naprijed.
Stranačka podobnost, posebice u ovom trenutku koji je sve problematičniji za našu zemlju, nikako više ne smije imati prednost pred stručnošću, a posebice to vrijedi za stranke ili inicijative koje žele zamijeniti vladajuće.
U javnom sektoru trebaju pod hitno doći osobe koje su stručne i kompetentne, koje će organizirati službe da su one u stanju na najbolji mogući zadovoljavati potrebe građana, uz maksimalno racionalno korištenje resursa. Sve dosadašnje Vlade, pa tako i ova aktualna ne žele napraviti taj nasušno potreban zaokret.
S obzirom na to da se SDP, najveća oporbena stranka, nikako ne želi mijenjati, da što tone dulje, to se više oslanja upravo na mehanizme podobnosti, da ne može, ali ni ne želi u svojim redovima one koji razmišljaju svojom glavom, svi pametni od nje bježe kao vrag od tamjana, pitanje je na koje i dalje nema odgovora, tko uopće može prodrmati ovu kompromisnu i status quo politiku koju vodi Plenkovićev HDZ i iz dana u dan kamuflira probleme (čitaj evidentne proračunske bombe) koji kada jednog dana eksplodiraju, bit će kao u onoj TBF-ovoj: “Nema nam pomoći”.
