[layerslider id=”5″]
Posao PR-a postao je danas puno popularniji od novinarskog posla. Mnogi su iz naše novinarske branše pobjegli u “sigurnu” službu, a vrlo često i na puno bolju plaću, uz manje stresa.
Neki su čak umjesto jednog PR-ovca ili glasnogovornika stvorili čitav aparat odnosa s javnošću i gotovo se pretvorili u izvještajnu agenciju koja dnevno stvara vijesti na način koji im to najbolje odgovara, plasira u javnost i još k tome plaća onim medijima koji im iste objavljuju.
Lokalni portali prvi su počeli funkcionirati na taj način, jer imaju dvostruku korist: ne moraju zapošljavati ili angažirati vlastite novinare za praćenje onoga što se događa u gradu ili općini i još k tome najveći dio prihoda ostvaruju u “pojačanom praćenju jedinica lokalne samouprave”.
Nije čudno da u “zmešeraju” od vijesti koje se objavljuju na našim portalima i koje se često ne potpisuju da su u stvari nečiji PR, da čitatelji uopće ili u dovoljnoj mjeri ne shvaćaju da uglavnom čitaju tekstove koji su im plasirani pod patronatom političara, u kojima uvijek stoji, da sve što rade – rade izvrsno.
Stoga je danas posao PR-a za lokalne dužnosnike i u Međimurju procvjetao kao nikada do sada.
Međutim, kao što je to, nažalost, i dalje kada je u pitanju zapošljavanje u lokalnoj samoupravi, rade ga svi, samo ne oni koji su se školovali i/ili imaju primjerene stručne kvalifikacije za isti.
I to ne bi bio problem kada bi se u uredu župana ili gradonačelnika zapošljavali njihovi osobni glasnogovornici ili šefovi kabineta, a ne oni koji kada se jednom zaposle mogu, ako to žele, mogu ostati zauvijek u službi.
Ako dužnosnici župan, gradonačelnik ili načelnik, odnosno svi drugi, žele imati svojeg čovjeka za glasnogovornika, neka ga na taj način i zaposle. Ali, kada odlaze s funkcije, odlaze svi zajedno.
Onda ne može biti zapošljavanja na neodređeno, odnosno kako se popularno kaže – uhljebljivanja.
Međutim, što se kod nas događa? Dođu izbori, dođe netko drugi i taj nema povjerenja u čovjeka kojeg je zaposlio njegov prethodnik.
Na istu poziciju zapošljava se osoba u koju se ima povjerenja putem natječaja koji je “formalnost”, dok se bivši “glasnogovornik” smješta na neku poziciju koja je negdje sa strane i s plaćom koja se vrlo često zarađuje “samo za hodanje na posao”.
Već sam u nekoliko navrata pisao da se to do sada najčešće događalo u Županiji, gdje su PR-ovci svih dosadašnjih župana ostali raditi “u sustavu”.
I umjesto da se prekine ta farsa od natječaja, nje je sve više i na svim razinama vlasti, kao i u razno-raznim javnim tvrtkama, institucijama i ustanovama koje odjednom trebaju imati svoga “glasnogovornika”.
Ako je to tako, onda bi trebalo propisati naziv radnog mjesta i uvjete koji su primjereni poslu za koji postoji potreba.
I onda se jednostavno više ne bi moglo događati da “glasnogovornik” Županije ili Grada Preloga mora raditi kao “referent” ili što već, da ta osoba ima završenu tek srednju školu ili pak da je na toj funkciji, kao što je slučaj u našoj bolnici – pravnica.
