[layerslider id=”4″]
Skoro trideset godina društvo se raslojavalo na uski sloj bogatih i široki sloj sve siromašnijih. Cijela se politika svodila na to da trošak radne snage bude što manji, što je dovodilo do drastičnog osiromašenja širokog sloja ljudi do drastične prakse da se zaposlene povremeno nije nikako plaćalo, a ne minimalno. No od tog neplaćanja firme koje su to prakticirale nisu postale uspješnije, nego su za sobom u propast zbog nelojalne konkurencije povukle i one zdrave. Dobili smo u cjelini nezdravo društvo u kojemu su glavne vrijednosti postale niske strasti, a na ljestvici društvenih elita počelo se penjati dno dna.
Kao da su se svi natjecali da unište srednji sloj, što temeljitije i brže. To se dešavalo kroz glorificiranje izvrsnosti, a u stvarnosti je isplivalo siromaštvo, primitivizam, nekultura i srozavanje moralnih vrijednosti.
Jesmo li dotakli dno? Teško je reći, po onoj staroj da uvijek može gore i niže.
No ljudska se vrsta zasiti svega pa i primitivizam prestane biti zabavan kad se drugo jutro od njegove prevelike količine probudiš s mučninom u želucu. A u društvu se trenutačno osjeća ta mučnina čiji zadah izlazi iz svačijih usta. Ljudi su odjednom počeli bježati od te mučnine u potragu za redom, skladom i mirom. Svim onim dosadnim vrlinama koje krase život srednje klase. A tko je danas u Hrvatskoj još srednja klasa? Možemo govoriti o ostacima ostataka i to financijski niže srednje klase. Dijelu ljudi koji na sve načine barem pokušava živjeti stil srednje klase, kojoj su životne vrijednosti obrazovanje, kultura, lijepe manire, odlasci na godišnji odmor, kvalitetna hrana, vino, knjiga, slika, povremeni ručak ili večera vani.
Zbog propasti srednje klase danas propadaju i kvalitetni restorani. Nemaju kome pružiti svoje usluge. Kafići su zamjenska mjesta za njih, zadnja obrana stila života na rub stjerane srednje klase.
Kulturni doživljaj svodi se na odlazak na besplatne koncerte, predstave, posudbu knjiga u knjižnici i besplatne izložbe.
A bez kulture finih manira, vremena za razmjenu mišljenja, kultivirani stil života, nema ni inovativnosti ni kreacija. Ima samo mjesta za preživljavanje, ogorčenje i u krajnjoj liniji odlazak iz zemlje u kojoj se ne vidi perspektiva.
