[layerslider id=”4″]
Kad dugo nisi svoj, tada se podaništvo neopaženo uvuče pod kožu i mentalitet. A što je podaništvo? To je uživljavanje u ulogu vlastite nemoći i pridavanje autoriteta drugom kao da je jači i bolji od tebe. Kako se podaništvo odražava na ponašanje? U neprestanom podilaženju drugima za koje smo sami sebe uvjerili da su jači i bolji. Konstantnom kopiranju drugih iako se pritom i loše osjećali hodajući u tuđim cipelama. Ali ima neke ugode i mekoće u tome da ne preuzimamo odgovornost za sebe, u prepuštanju da nam sudbinu kroje drugi.
To ide toliko daleko da ni vlastiti jezik ne smatramo dovoljno vrijednim, nego preuzimamo i tuđi tamo i gdje nitko od nas to ne traži i ničemu ne služi. Od ulaska u EU, dio komunalnih i drugih društvenih problema rješavamo pomoću novca iz zajedničke europske blagajne, u koju, da ne bi bilo zabune, i uplaćujemo, a ne samo izvlačimo novac iz nje.
To su oni popularni projekti koji nose nazive na nekom nerazumljivom birokratskom engleskom jeziku, koji nije svakodnevni jezik običnih Engleza.
Nitko nas ne obvezuje da engleske krilatice pod kojima se odvijaju neki projekti prenosimo u hrvatsku svakodnevicu, ali to ipak činimo. Nismo dovoljno osviješteni da samim time građanima šaljemo poruku da su manje vrijedni, ako slučajno ne govore tim jezikom ili nisu u stanju prevesti značenje krilatica s tuđeg jezika.
Kao da je bio uzalud sav stoljetni trud oko narodnog preporoda čija je bit bila izgradnja vlastite samosvijesti.
Kao da se ništa nije promijenilo od pojave knjige “Istine o Međimurju” koju je napisao Ivan Novak 1907. godine kada su Međimurci bili pod mađarskom vlašću, nasilno i jezično asimilirani i bez vlastite misleće inteligencije. Zbog odgoja da se divimo tuđem, a zatirući vlastito, sklonost podaništvu ostala nam je u mentalitetu. Teško ju je istjerati, jer nam se toliko uvukla pod kožu da podaničko ponašanje često ni ne prepoznajemo. Što se od 1907. godine promijenilo – samo generacije novih ljudi, koji uz to što su obrazovani sada veličaju druge tuđine. Bruxelles je zamijenio Budimpeštu, a engleski jezik – mađarski.
