[layerslider id=”4″]
Ovaj tjedan nikuda nisam izlazila bez kišobrana, jer su milijuna padali s neba kao proljetna kiša. Postojala je bojazan da koji bunt novčanica padajući s predizbornog neba greškom padne u moju torbu, a ja ne volim neugodnosti s tuđim novcem.
Vjerujte mi nema te osobe u cijelom Međimurju koja zna nabrojiti što će se sve raditi i graditi u Međimurju. I neka se gradi i radi ako će se graditi! Ono što se izgradi ostat će ovdje, no to što se gradi, ljude jako malo tangira.
Građane samo zanimaju njihovi osobni životi i dobrobit koju im može ponudit neka nova politička garnitura. U protivnom svi ti silni milijuni koji se vrte u njihovim govorima, projekti o kojima govore u očima građana tako su daleko od njih, kao i Bruxelles od Donjeg Pustakovca. Malo dotiču emocije građana.
Više njih veseli besplatna porcija roštilja ili graha na Danu općine, nego višemilijunski projekti u zaštitu podzemnih voda. Besplatna porcija na takvoj fešti za domaćicu znači da je taj dan oslobođena tlake kuhanja ručka, da ju je netko taj dan poslužio, da nije morala raspremati stol, prati suđe, već da joj je netko tanjur s kuhanim jelom dao u ruke. Uz to je mogla barem taj jedan dan negdje na miru sjesti, predahnuti popričati sa znancima koje dugo nije vidjela i još uživati na friškom zraku.
Što građani traže? Ne traže puno. Samo malo više opuštenosti. Osjećaj da netko brine i razumije njihove potrebe. Teško je živjeti u zemlji u kojoj građanin stalno živi u škarama životnih troškova i pod pritiskom hoće li mu prihodi dostajati do kraja mjeseca i kako će se i gdje i po kojoj cijeni zadužiti kad djeca na jesen krenu u školu.
Teško je biti zadovoljan unatoč uređenju kolnika i pješačke staze koja prolazi kraj tvoje kuće, ako znaš da tebe ta cesta ljeti ne vodi na zaslužen odmor ili na more. Teško je živjeti u zemlji s najljepšim morem i obalom, a da ti tamo možeš samo biti kao sezonski radnik koji drugima sprema postelje ili priprema stol.
Slaba je utjeha građanima nova poslovna investicija u poduzetničku zonu, ako ti je jedina utjeha da ćeš se tamo zaposliti za zaradu koja pokriva samo za režije i hranu.
Zadovoljni su oni građani koji u svojoj zemlji imaju, osim za režije i hranu, i za svoja mala osobna zadovoljstva, opuštanje, hobije i odmor. Eto, to je odgovor na pitanje što građani traže na izborima, pravo da bolje bude svima, a ne samo “njima”.
