[layerslider id=”4″]
Dok nas pokušavaju zabaviti stabiliziranjem vlasti na državnoj razini, taman se čini da su stvari posložene, još iskoči neki vagon iz tračnica. A stvarni život ne stoji. Građani odustaju od iščekivanja boljeg života ovdje i danomice odlaze iz zemlje. Stvari su poprimile takve razmjere da su se već počele zbog odlaska radnika, ne samo urušavati, već i gasiti pojedine manje firme zbog gubitka radne snage. Prema statističkim podacima Zavoda za zapošljavanje možemo samo nagađati da broj obrisanih s popisa nezaposlenih, zbog neredovitog javljanja na konzultacije, kriju se i oni koji su digli ruke od traženja posla u Hrvatskoj.
Službeno to nije moguće saznati, jer ako se čovjek ne javlja na burzu, službeniku ne preostaje drugo, nego da ga izbriše s liste, bez obrazloženja.
No kao da te informacije odgovornima u Vladi još nisu došle do živoga. Reklo bi se da to prije brine njemačku, nego hrvatsku Vladu. Naime, Vlada Angele Merkel priprema plan za Balkan, svjesna problema izazvanih egzistencijalnom devastacijom ovih prostora. I na to počinju gledati kao žarišni problem.
Naši bi se, po svemu sudeći, s time uhvatiti u koštac, tek onda ako za to dođe naredba iz EU. Sami kao da nemaju ideja za rješenje.
Naprotiv, stvari iz neznanja još i pogoršavaju. I ono malo pameti i znanja što je u Hrvatskoj razasuto diljem zemlje pokušavaju eutanizirati, novim potezima centralizacije. Uporno iz odluke u odluku povećavaju ovlasti birokratima pri središnji tijelima, a smanjuju ovlasti nižim regionalnim razinama koje bolje poznaju situaciju na terenu.
Savršen primjer takvog naznanja je odluka o praksi za metalska zanimanja u firmama koje mogu biti do 50 km u drugim županijama. Jasno da netko sa sjedištem u Zagrebu nema pojma da je Hlapičina na dva kilometra od Svetog Martina na Muri gdje se nalaze metalske firme u poduzetntičkoj zoni. Umjesto da buduće metalske radnike pošalju na praksu u firmu udaljenu 2 kilometra u kojoj će nakon te prekvalifikacije najvjerojatnije i raditi, birokrati kroje svoja pravila izvan stvarnosti, jer nemaju pojma gdje se u stvarnosti nalazi Hlapičina, a gdje Sveti Martin na Muri, a još manje gdje je u Međimurju koncentrirana metalska industrija. Takvo što je od birokrata u Hrvatskoj previše za očekivati. A lokalnima koji to imaju u malom prstu, oduzeli su ovlasti. Zato što neki uhljeb u Zagrebu kao produžena ruka vlasti mora imati opravdanje za platni spisak na kojemu se nalazi.
