[layerslider id=”4″]
Mi Međimurci imamo neobičnu slabost, “damo se vidjeti”. To je specifični marketing koji njeguju Međimurci ili međimurske obitelji, a izražen je u snažnoj potrebi da se pokažemo u najboljemu mogućem svjetlu. Za tu slabost Međimurci su skloni potrošiti novac, pa makar se i zadužili, samo da se prikažu u što boljem izdanju. Posebno kada su u pitanju krštenja, svadbe i sprovodi.
Što me ponukalo na tu temu. Teta Marija, draga osoba iz moje šire obitelji, zrela i pametna žena koja mudro razmišlja i kojoj opravdano smeta ta naša neracionalnost. Ljuti se moja teta na tu našu nerazumnost u rasipanju novca na vijence cvijeća kojima zasipamo pokojnike na posljednjem ispraćaju, a koji za dan-dva propadnu i idu u kontejner za smeće. Sav taj novac koji ulažemo bespotrebno u propadljivo cvijeće i lampaše, koji kada osvijetle zagađuju okoliš, mogli bismo uložiti u humanitarne svrhe. Siromašna smo država, čekamo na razne pretrage, samo da taj novac uložimo u kupnju medicinskih aparata, koliko bismo svojim prilogom skratili liste čekanja, rezonira moja pametna teta Marija.
U drugim zemljama, pa i krajevima, ljudi se zadovolje jednim buketom kojim ukrase odar pokojnika, mi ni u takvoj situaciji ne možemo odoljeti kiču, već pretjerujemo. “Damo se vidjeti.” Neki se unatoč pijetetu koji je potreban pri prelasku čovjeka u vječni život ne mogu suzdržati da i tu prigodu ne iskoriste kako bi prikazali svoj zemaljski status, svoju narcisoidnost, kako bi svi vidjeli “kak su oni mogući”. Što si sve, pa i u takvoj situaciji, mogu priuštiti. Komu je to važno? Pokojniku više ne. On je sa sobom ponio samo one osjećaje ljubavi koje ste mu dali za života, a i vama je kao najvrjedniju imovinu ostavio to isto. Sve ostalo je propadljivo.
Ono materijalno što je ostavio iza sebe često je samo uzrok velikih svađa, razdora, pa i neprijateljstava među bližnjima.
Neka vas ovo razmišljanje tete Marije koje prenosim i dijelim pokrene da na sljedećem ispraćaju ne pokleknete te da umjesto vijenca ili plastičnih lampaša darujete novac obitelji ili u humanitarne svrhe, možda udruzi koja pomaže oboljelima od bolesti koja je pokosila pokojnika. Time ćete učiniti puno više za život i uspomenu na čovjeka u čije ste ime to učinili.
