[layerslider id=”4″]
Nakon što smo na portalu Međimurskih novina objavili vijest o incidentu u Tehničkoj školi, zanimljivo je bilo pratiti komentare. Mahom su stali u obranu profesora. To samo govori da smo postali svjesni da je tzv. liberalni odgoj prešao u drugu krajnost u nedostatak odgovornosti i da je došlo vrijeme da preispitamo kućni odgoj i odgojne mjere u školi. Tim više što smo i o neprimjerenom ponašanju budućih zdravstvenih djelatnika na praksi u bolnici. Od malih nogu djecu učimo o pravima, a malo o odgovornosti i obvezama. Ako se o odgovornosti, poštovanju i uvažavanju ne uči od najranije dobi, ne možemo očekivati da će dan poslije 18 rođendana mladi čovjek koji do tada nije naučio što su poštovanje, odgovornost i obveze znati što je to.
Tko će mu stati na kraj ako do tada za bezobrazno, drsko, omalovažavajuće, samovoljno, agresivno ponašanje nije dobio ništa osim opomene ili jezikove juhe? Izrast će u tiranina, napornog čovjeka, fizičkog ili psihičkog zlostavljača. Gazit će ljude na cesti, na radnom mjestu, u društvu. I ne mora se raditi o lošim učenicima. Ima toga i među odlikašima.
Pa zar takvi ne vladaju u društvu? Zar to nisu “stupovi društva”.
Najvažniji kriteriji su više novaca, veći auto, iz drskosti vožnja brzinom većom od dozvoljene. Što je takvima platiti kaznu? Još samo jedna recka za hvalisanje!
Roditelji i profesori više nisu saveznici u odgoju djece. I djeca to dobro koriste. Sustav je posložen tako da su bitne samo ocjene. I eto ti poplave odlikaša. I ne daj Bože da djetetu nekritičnog roditelja, ako je još k tome na nekoj poziciji, daš manju ocjenu. Jer takav je uspon svog djeteta zacrtao još prije nego što ga je začeo. Ne može njegovo dijete ispasti iz zlatnog kruga zbog toga što mu je profesor dao lošu ocjenu. Ne može mu loš uspjeh kvariti već rezervirano mjesto u zlatnom društvenom krugu, vrijedio on ili ne vrijedio.
Tako se sada moramo nositi s dvije vrste djece: onom frustriranom koja moraju zadovoljiti ambicije roditelja ili djecom koja su prepuštena sama sebi. Ni jednu ni drugu zdravorazumski kućni odgoj nije ni dotaknuo.
Bonton je izašao iz mode, a mi nemamo školski sustav u kojemu roditeljima ne bi bilo dopušteno miješanje u ocjene koje je dao učitelj ili profesor. No naprotiv ima roditelja koji ne prezaju od toga da svim sredstvima rade pritisak na profesore jer smatraju da je njihovo pravo da zaokružuju ocjene svoje djece.
