[layerslider id=”4″]
Sigurno da ne prođe dan a da ne čujemo pojam održivi razvoj u zaštiti okoliša, potrošnji sirovina, energenata, čistog zraka, turizma. O svemu brinemo kad je riječ o održivom razvoju, samo ne o ljudima. Još nisam čula o održivom socijalnom razvoju. Kao da ljudi i njihov život ne trebaju nikakav održivi razvoj, nego su ljudski životi na niskoj cijeni, kao da ih ima na plastove. Kome je onda namijenjen sav taj održivi razvoj okoliša ako ćemo Hrvatsku isprazniti od ljudi. Eto, u Međimurju su u tijeku ogromni i skupi zahvati na kanalizacijskim radovima vrijednim stotine milijuna kuna da bi se zaštitili izvori pitke vode i tlo od zagađenja. A zapitajmo se za koga. Čovjek još nije stavljen u središte održivog razvoja.
A baš nam on puca po šavovima. Ruši se piramida koja u svojoj bazi ima premalo mladog, a u vrhu sve više starijeg stanovništva. Ruši se održivi razvoj mirovinskog i zdravstvenog sustava. Zemlja bi nam uskoro mogla puknuti po socijalnim šavovima.
Kad u mirovinski sustav za desetak godina popune umirovljenici iz tranzicijskog razdoblja, zemlja će dobiti tisuće socijalnih slučajeva koji neće moći održavati svoje domove, koji neće imati dovoljno novaca ni za hranu ni za svoje zdravlje. Bit će to generacija koja će živjeti kraće i lošije od svojih roditelja.
Mladi će u strahu do takve budućnosti bježati iz ove zemlje. Život u njoj bit će privlačan samo za kategorije iz povlaštenih i zaštićenih primanja.
Hoćemo li gledati zemlju u kojoj će s jedne strane u njoj ostati oni zaposleni u javnom sektoru i uvezena radna snaga s druge strane koja će uz svoja radilišta živjeti u kontejnerskim slamovima za useljenike? Takav scenarij moramo izbjeći pod svaku cijenu.
Koncentracija stanovništva na veće gradove i priobalnu Hrvatsku, a pražnjenje unutrašnjosti kontinentalne Hrvatske rezultat su desetljećima zanemarene politike ljudima i njihovom kvalitetom života.
Politika uopće nije prepoznala važnost ljudskih resursa, nego je u nemaru za to svoje ljude isporučila u bescjenje najbeskrupuloznijim interesima kapitala što je Hrvatsku dovelo na rub najnerazvijenijih zemalja EU. Država vrijedi onoliko koliko cijeni svoje ljude.
