Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović dolazi na obilježavanje točno 100 godina odcjepljenja Međimurja od Mađara koje će Međimurska županija svečanom akademijom proslaviti na sam taj dan u srijedu 9. siječnja u Centru za kulturu Čakovec.
Spomendan “9. siječnja – Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju od mađarske države” obilježava se nizom prigodnih događaja. Već je održan znanstveni skup, a ovog utorka od 18 sati otvara se izložba u Muzeju Međimurja.
Okruglih 100 godina odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenje matici zemlji obilježava se pod pokroviteljstvom svih najvažnijih institucija RH: Hrvatskog sabora, Vlade RH i predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović koja u srijedu osobno dolazi u Čakovec.
Podsjetimo, da je nakon vojnog oslobađanja Međimurja krajem 1918. godine u kojem su sudjelovali velikom dijelom međimurski vojnici, na Franjevačkom trgu u Čakovcu 9. siječnja 1919. održana velika narodna skupština na kojoj je donijeta Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i izražena želja za pripojenjem tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako su Mađari odustali od Međimurja tek 1920., nakon Trianonskog sporazuma, velika narodna skupština u Čakovcu je bila jedna od najvažnijih događaja za hrvatsko stanoništvo u Međimurju, te na kojoj je sudjelovalo preko 10.000 ljudi. Najveću zaslugu za odcjepljenje imao je dr. Ivan Novak.
U Rezoluciji piše: “U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, – tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Uzprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, – sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, – pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje”.
