Dražen Ladić nije samo desna ruka Zlatka Dalića, nego je do SP-a bio zadužen za skautiranje Islanda, suparnika o kojem su u reprezentaciji najviše znali, da bi se pokazalo kako je to utakmica za prestiž.
Ladić je Međimurec, a Dalić Varaždinac pa izgleda da su se našli u vođenju i uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije.
Za razliku od Nigerije i Argentine, s Islandom smo se dosta susretali, imamo razna iskustva, dobra i loša. Ovo je nešto drugo, SP, zna se naša ambicija, želimo biti prvi u skupini, zadržati pozitivno ozračje i učinit ćemo sve da tako bude. S druge strane ne treba ići grlom u jagode, budući da imamo i neke načete igrače, jer sezona u klubovima bila je duga i ostavlja tragove kod drugih reprezentacija, pa tako i kod nas. Isto tako više igrača je pod teretom žutog kartona pa ćemo u tom duhu sastaviti momčad – kaže Ladić, a piše sportske.jutarnji.hr.
Ladić je progovorio o odnosu s izbornikom.
Krenulo je jako dobro, na račun Dalića slijevaju se komplimenti, u čemu je njegova trenerska tajna?
– Nema prevelikog mudrovanja, čovjek je jednostavan i normalan. Kod njega nema velikih riječi ili nerealnih obećanja. Došao je za izbornika na način koji bi možda rijetko tko, osim avanturista, samo tako prihvatio. Malo je tko vjerovao da možemo ići na SP, s obzirom na situaciju u kakvoj smo bili. Mislim da je igrače najviše privukla njegova jednostavnost i korektan pristup, bez naglih reakcija.
Koliko vas sluša?
– Kako kad. Mogu pričati koliko hoću, ali što mu se ne dopadne napravi po svome.
Kako funkcionirate na klupi, je li netko zadužen za detaljnije gledanje što radi suparnik?
– Ne, svatko ima svoju percepciju igre. Protivnike analiziramo do početka utakmica, a kad traje susret gledamo prije svega našu igru jer kad se uzme u obzir kvaliteta igrača koju posjedujemo, primarno je što ćemo mi napraviti.
Gdje je limit ove reprezentacije?
– Negdje jest. Vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko utakmica. Opet, ne treba ni to značiti da ćemo napraviti najviše što mogu ovu igrači. Ako se vratimo na kvalifikacije, mislili smo da je taj rang dosta nizak, danas smo blizu nebesa. Ništa novoga jer je kod nas vrlo često prisutna ili velika tragedija ili velika euforija. Ali, eto, idemo korak po korak. Nitko ne može reći gdje ćemo završiti.
