Svjetska banka godinama je slala upozorenja Hrvatskoj da mora fleksibilizirati tržište rada jer prevelika zaštita dovodi do smanjenja konkurentnosti i pada gospodarstva, da bi stigao izvještaj obojen posve drukčijim bojama.
Nejednakosti su postale takav problem da i Svjetska banka preporučuje da se više oporezuje one s velikim primanjima kako bi se postigao novi društveni dogovor.
Kad je o Hrvatskoj riječ, Svjetska banka, na čijem je čelu talijanska ekonomistica Elisabetta Capannelli, ističe da su generacije rođene tijekom 1940-ih imale dva puta bolji pristup visokom obrazovanju i dva puta manju nejednakost nego generacije rođene 1980-ih.
Spominju se četiri vrste nejednakosti koje nagrizaju društvene ugovore u Europi i Srednjoj Aziji, a to su razlike između mladih i starih generacija; nejednakosti između radnika koji se bave različitim zanimanjima; nejednak pristup mogućnostima na temelju zemljopisnog položaja; i nejednakosti na osnovi roda, etničke pripadnosti, podrijetla i drugih čimbenika, a ne truda ili sposobnosti pojedinca.
Svjetska banka pozvala je Europsku uniju da ponovno osmisli socijalnu politiku ne bi li se usporilo stvaranje sve većeg jaza između građana kojima nove gospodarske prilike donose korist i onih koji su ostavljeni na marginama sve dinamičnijeg i fleksibilnijeg gospodarstva. Za mnoge se, ističu, još može reći kako pripadaju srednjem sloju po dohotku koji ostvaruju, ali ne i po materijalnoj sigurnosti koju uživaju. U nekim državama članicama EU udvostručila se visina dnevnih primanja potrebna kako bi se izbjeglo zapadanje u siromaštvo. Istodobno, više mladih zaposleno je na nekvalitetnijim radnim mjestima nego njihovi stariji kolega.
– Dugoročno zaposlenje s redovnom plaćom više ne predstavlja normu, osobito za mlade – izjavio je Cyril Muller, potpredsjednik Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju.
Svjetska banka podsjeća da se u Hrvatskoj broj zaposlenih na nepuno i određeno radno vrijeme od 2002. do 2013. popeo s 11% na 15% zaposlenih kada govorimo o općoj populaciji, a kad su posrijedi mladi, taj porast bio je još snažniji: u 2002. godini 29% zaposlenih u dobi od 20 do 24 godine radilo je na nepuno ili određeno vrijeme, dok se u 2013. njihov udio popeo na 45%, što je porast od 16 postotnih bodova. Stoga preporučuju povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu te proširenje poreznih osnovica s modela temeljenog isključivo na primicima i izdacima na sustav koji bi zahvatio kapitalne dobitke i one s višim primanjima.
