7 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Radnik Uljanika: Od preko 4.000 zaposlenih oko 1.000 je radnika, ostali su šefovi i po kancelarijama

Radnici Uljanika ponovno su u štrajku zbog neisplate plaće, koja ovog puta, za razliku od prethodnih mjeseci, možda neće ni stići jer novca nema, a naručitelji su otkazali gradnje brodova pa je brodogradilište svakim danom sve bliže likvidaciji.

Strpljenje su izgubili i radnici koji masovno daju otkaze jer od minimalca, koji mogu očekivati iz Fonda za osiguranje radničkih potraživanja, što je jedini preostali način da država ponovno “uskoči”, nije moguće živjeti, platiti režije, kredite i ostalo.

Edvin Beriša, 35-godišnji varilac iz Uljanika, prošlog je tjedna također dao otkaz nakon što je u toj tvrtki proveo gotovo cijeli dosadašnji radni vijek. Ima nezaposlenu suprugu, troje djece i dva kredita pa mu je jasno da tamo više nema što tražiti. Za Index je ispričao zašto je dao otkaz, ali i opisao kaos koji je vladao u pulskom brodogradilištu, zbog kojeg je bilo vrlo teško raditi, pa su kasnile isporuke brodova, a ljudi gubili motivaciju za rad.

Dodaje da se za davanje otkaza čak čeka u redovima. On razmišlja o odlasku u Njemačku, gdje ima brata.

“Ljudi masovno daju otkaze. Znam da ih je u jednom danu otišlo deset, taj dan kad sam ja otišao. Jučer je jedan dečko javio da kad je ulazio, da ih je bilo pet, kad je izlazio iz kancelarije, čekalo ih je još sedam-osam. Nisam mogao vjerovati da moraš čekati red za otkaz. Neki znaju gdje će, neki ne znaju. Ja imam rezervni plan, ali što će ovi koji ne znaju? A ljudi nemaju novca. Puno ljudi je sad na bolovanju, godišnjem i idu raditi na crno. Idu brati masline ili raditi bilo što drugo samo da nešto zarade. Brat mi već dosta dugo radi u Njemačkoj, mogao bih bez problema kod njega. Ako se odlučim za Njemačku, tamo ću moći raditi u struci bez ikakvog problema i straha – sve što sam radio u Uljaniku”, kaže Beriša.

“Čovjek iz moje hale ima 55 godina i ne prestaje raditi, jednostavno ne prestaje. Ide na jednu kavu, marendu, zapali dvije cigarete i to je to. Sve po PS-u. A čovjek ima najmanju ocjenu – dvojku. Zašto? A ovaj drugi svako malo je sa šefom, odlazi mu u ured, tamo sjede po dva sata i razgovaraju. On ima sedmicu-osmicu, znači to je 700 kuna veća plaća, ali čovjek sjedi, a ovaj radi. Dečko koji ima jedno dijete dobije 500 kuna veću plaću od mene koji imam troje djece i veliku poreznu olakšicu. Ja sam bio tamo 13 godina, on sedam mjeseci, ali je u nekom srodstvu sa šefom. Ja sam ga učio kako što treba. Ja ga učim i umjesto da mene nagrade, on ima veću plaću. Tu sestrići, bratići imaju privilegije. Zato i je sve tako. Niži šefovi, ovi s plavim šljemom, imaju od 6,5 do 7 tisuća kuna, a već s crvenim šljemom – šefovi hala – skaču na 10-11 tisuća, kako gdje, a već ovi iznad njih na 17, 18, 20 tisuća. On se šeće i služi tome da njega zoveš kad imaš neki problem, da ne bi išao do glavnog šefa. Ja moram zaraditi plaću za sve njih iznad sebe i još za ove po kancelarijama. Nikad ovi viši šefovi nisu došli ovdje i pitali kako vam je, je li vam dobro ovdje”, kaže Beriša.

Dodaje da se majstorima kroz sustav ocjenjivanja smanjuju plaće kako bi se namaknuo novac za one koji ne rade. Prema njegovoj procjeni, brodove u Uljaniku radi oko tisuću ljudi, a na njih dolaze još tri tisuće – od administracije, raznih viših i nižih šefova i slično.

“U globalu tisuću ljudi, od preko četiri tisuće, radi te brodove, svi ostali ili su neradnici, ili su u kancelarijama, ili su šefovi – znači da tisuću ljudi vuče za četiri tisuće ljudi. Ma nema šanse da takva firma može opstati. Kako opstaju vani firme?”, pita se Beriša.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE