Ne znam koliko ljudi u Zagrebu, ma koliko njih u cijeloj Hrvatskoj, ujutro ide na posao pjevajući. A njoj je uvijek svirao Grašo, Doris Dragović… Svako jutro je sjedala za volan i pjevala iz svega glasa. Tajčin auto bio je najveseliji auto u gradu, govori Milanka Opačić opisujući Tatjanu Krajač, jednu od naših najboljih televizijskih novinarki, kroničarku posljednjih 20 godina hrvatske politike koju je pedantno pratila, bilježila sve bitno što se događalo i sklapala u priloge koje je prezentirala gledateljima.
Kao vrsna novinarka, popratila je sve najvažnije događaje u razvoju Hrvatske, od ulaska u Europsku uniju, preko svih parlamentarnih, lokalnih i predsjedničkih izbora do izricanja presude šestorici Hrvata iz BiH osuđenih na Haaškom sudu. Sadržajna, britka, dinamična, zanimljiva, izravna i uvijek na mjestu događaja. To je Tatjana Krajač koju su gledatelji upoznali na malom ekranu, lice Informativnog programa Nove TV. Iza kamere, to je bila Tajči, piše jutarnji.hr.
Tatjani Krajač život nije bio pjesma, ali pretvorila ga je u pjesmu. I to sama. Isključivo svojim trudom i uz riječi svoje bake “budi svoja i bori se”, koje su joj do posljednjeg dana ostale misao vodilja.
“Do zadnje minute se borila. Govorila je da će biti dobro. Nije bila naivna. Znala je što znače njezini simptomi i kakvo je stanje. Ali, nije se predavala. Toliko je željela život. Borila se za operaciju, za terapiju. Netko drugi bi se pustio čim bi čuo dijagnozu”, svjedoči Milanka Opačić o Tajčinim posljednjim danima.
Pravu novinarsku karijeru Tajči je počela graditi 1999. godine na Plavom radiju. Uz dnevno novinarstvo sudjelovala je u kreiranju tjedne emisije “Rikverc” i dnevnog pregleda tiska “Skener”. “Tajči i ja smo radile na Plavom radiju. Falilo nam je ljudi pa je Tajči preporučila da prime Kseniju”, prisjetila se Ivana Pezo. “Taj je radio bio poseban. Bilo nam je jako bitno da postanemo ozbiljne novinarke. Prišmajhlavale smo se starijim novinarima na terenu. Od njih imaš što naučiti. Ali, istina je i da smo odmah bile bačene u vatru”, nastavila je Ksenija Kardum. Radijski dani prolazili su im na terenu, a na radiju se ostajalo još satima nakon emisija. Ako ne na radiju, onda na piću u Gavelli. Zaglavile bi do sitnih sati, onda otišle kući, odspavale nekoliko sati, pa sutra opet sve ispočetka.
Dio tima Nove TV postala je 2003. godine. Punih 15 godina Tajči je provela na Novoj, opet s prijateljicama iz studentskih dana – Ksenijom, Ivanom, a onda i Tonkom Mandić. Radila je u Informativnom programu i pratila unutarnju politiku: Vladu, Sabor, predsjednika, političke stranke. Sate i sate provela je na Markovu trgu, bilo čekajući izjave ispred Vlade, bilo u Saboru. Sve političare znala je u dušu. I oni nju.
Govoreći o njoj, Mislav Bago imao je potrebu naglasiti koliko je bila brižna prema drugima. Bila je kao mama.
Otišla je tako brzo i naglo da mnogi Tajčini prijatelji nisu niti znali da je bolesna. Podijelila je to s najužim krugom, a i njih je bilo puno. Dolazili su joj u bolnicu kako bi joj bili podrška i utjeha, a na kraju je Tajči tješila njih. “To je bila ona. Uvijek je brinula za druge. U svemu je bila takva”, govore njezine prijateljice i svjedoče da je takva bila i na poslu, kao reporterka i poslije kao urednica.
